Prije nego se postavi pitanje, što je deklarirani vegan radio na Pork Networku (sajtu za uzgajivače svinja za klanje), odveo me tamo link s jednog veganskog aktivističkog sajta.
Tamo sam pročitao veoma zanimljiv članak iz perspektive mesne industrije. U njemu autor upozorava na, za industriju, zabrinjavajuću činjenicu da organizacije kao što su Peta i Humane Society of the United States imaju program za kontakt s vjerskim vođama. Zabrinjava ih to što bi poziv vjerskih zajednica na humanije postupanje prema životinjama mogao uvesti veganstvo u mainstream.
Evo ključnog citata: “Aktivističke grupe shvatile su da samo pozivati ljude da postanu vegani nema odjeka kod prosječnog potrošača. Da bi postigli svoj cilj, oni umanjuju zahtjeve – umjesto da tjeraju ljude da napuste jedenje mesa u potpunosti, prikazuju se kao da su fokusirani na dobrobit životinja pa zagovaraju metode koje oni smatraju ‘humanijima’ u proizvodnji mesa i peradi. Naravno, cilj je da proizvodnja mesa s vremenom postane sve skuplja i teža. Te će skupine nastaviti pomicati svoje ciljeve koje smatraju prihvatljivima, dok uzgoj životinja ne postane neodrživ.”
Naravno, autor je duboko ciničan i izopačen – zahtjevi da se životinjama, kad ih se već uzgaja za klanje, dopusti da kratki život prožive u relativnoj udobnosti i bez nepotrebnog zlostavljanja ne zaslužuju navodnike na pridjevu koji ih opisuje kao humane. Osobito okrutne prakse poput odstranjivanja kljunova ili mljevenja živih muških pilića zasluženo su se prve našle na udaru aktivista. Stoga nije pravedno tvrditi da su zahtjevi za prekidom takvih postupaka nastali s nekim primislima.
Je li to stvarna strategija spomenutih aktivističkih organizacija, ja ne mogu reći jer nisam niti član, a kamoli da sudjelujem u formiranju njihove politike. Ali da je porast troška proizvodnje mesa vjerojatni ishod, slažem se s Pork Networkom. Uz dodatak – autor teksta propušta uočiti koliko je i drugi aspekt aktivizma, poticanje mesojeda na redukciju svoje potrošnje, opasan za industriju.
Današnje povijesno niske cijene mesa posljedica su suvremene ekonomije razmjera, u kojoj su poljoprivredno-industrijski koncerni strahovito veliki i mogu držati troškove niskima. Ako se pad potrošnje mesa nastavi (a ona pada, čak i u SAD-u, tradicionalno najproždrljivijoj zemlji kad je o mesu riječ), cijene će rasti. Već smo ranije pisali o ekonomskim aspektima veganstva.
Stoga je u aktivizmu iznimno važno potaknuti svoju okolinu na male promjene prehrane. Zagovarajte inicijative kao što je ponedjeljak bez mesa, borite se za veganske opcije na menijima restorana, studentskih menzi i fast foodova. Ako imate članove obitelji koji jedu meso, ponudite da ćete im skuhati ukusan obrok i pripremite nešto vegansko. Istaknite zdravstvene rizike jedenja mesa u usporedbi sa zdravstvenim dobrobitima, primjerice, graha. To je ono čega se mesna industrija boji.
Ako i niste vegan, ali prihvaćate činjenicu da je industrijski uzgoj životinja za hranu okrutan i nepoželjan, ili činjenicu da je dokazano kako meso šteti zdravlju, pokušajte za početak dijelom promijeniti prehranu. Nitko vam neće suditi ako napravite korak u pravom smjeru.
