Žene s tetovažama su drugačije. Nedavna studija pokazuje da je oslikavanje tijela svojevrsna emocionalna terapija mladim ženama koje su iskusile snažnu emotivnu bol. Sociolozi sa Sveučilišta u Teksasu otkrili su da su studentice koje imaju više tetovaža sklonije pokušajima samoubojstva, a zanimljivo je to što te iste djevojke imaju veće samopoštovanje. Muškarci koji imaju 4 ili više tetovaža također imaju veću sklonost samoubojstvima.
Kratka povijest tetovaže
Tetoviranje je, prema časopisu Smithsonian, praksa stara tisućama godina. Iako su znanstvenici dugo mislili da je najraniji primjer tetovaže bio na ženskoj mumiji u Egiptu, oko 2000 prije Krista, otkrili su i stariji slučaj: 5 200 godina star “ledeni čovjek”, pronađen na granici Italije i Austrije. U oba slučaja, pozicija tetovaže indicira da su koristile kako bi ublažile bol (kod žena, bol pri porodu), i stoga su bile svojevrsna terapija, tvrde stručnjaci. Čak i Južnoj Americi, drevni narodi Perua i Chilea, te Inuiti, koristili su tetovaže kao ukras, i terapiju.
I Grci su se tetovirali, ali njihov razlog bio je malo različit: koristili su tetovaže kako bi označili robove i kriminalce. Sličnu tradiciju su imali i Rimljani (stigmata), te stari narodi Kine i Japana, prenosi Smithsonian. Ali, prema Wall Street Journalu, najranije japanske tetovaže javile su se prije Željeznog doba, dok su wabori, popularne tjelesne slike, došle tek u Edo razdoblju (1602-1867. godine). Iako su isprva bile znak prestiža (nosili su ih trgovci i umjetnici), wabori i druge tetovaže postale su nečasne kad se Japan otvorio međunarodnoj trgovini (oko 1850. godine), prema Japan Timesu.
Sama riječ dolazi iz polinezijskog izraza “tatatau”, odnosno “tattau” (što znači “udariti”). James Cook je u svojim putovanjima, na Tahitiju 1769 čuo taj izraz, i tetovaže su uskoro postale popularne među europskim mornarima, i rudarima, prema Smithsonianu. U SAD-u, tetovaže su bile povezane s radničkom klasom, i predstavljale su kontrakulturu. Do šezdesetih godina prošlog stoljeća, samo su rijetke žene i muškarci, koji su bili iznimni buntovnici, nosili tetovaže.
Danas, tetovaže ne nose nikakav predznak, i gotovo svatko – od glumica do računovođa, od radnika u smjenama, do direktora korporacija, od mornara, do kućanica – može se tetovirati, jedina razlika je u upadljivosti.
Nova studija
U trenutnoj studiji, tim istraživača je htio razumjeti kako su tetovaže povezane sa slikom samog sebe, odnosno s nečijom srećom. Studiju je vodio doktor Jerome Koch, profesor sociologije, i njegov je tim ispitao 2 395 studenata na šest američkih javnih sveučilišta: 80 posto ispitanika bilo u dobi od 18 do 20 godina, 67 ih je bilo bijele puti, i 59 posto su bile žene. Osim broja tetovaža, istraživači su mjerili i razinu depresije, broj pokušaja ubojstava, i samopoštovanje.
Analizom prikupljenih podataka, Koch i kolege su došli do iznenađujućih rezultata.
“Otkrili smo da je razina zadovoljstva bila niža kod mladih žena, u usporedbi s mladićima”, rekli su istraživači. “Među studentima javnih sveučilišta, brucošice, i studentice druge godine imaju nižu razinu samopoštovanja, veću sklonost depresiji i razmišljanju o samoubojstvu, te veći broj pokušaja samoubojstava.
Žene s četiri ili više tetovaža imale su četverostruko više pokušaja samoubojstava od studentica bez tetovaža, otkrio je tim pregledavajući podatke.
“Paradoksalno je to što rezultati pokazuju da prva skupina djevojaka ima i veće samopoštovanje”, napisali su istraživači, i rekli su da je ta skupina (s tetovažama), pokazala “znatno” veće samopoštovanje od ostatka djevojaka.
Muški studenti s četiri ili više tetovaža također su bili skloniji samoubojstvima, točnije, i to triput skloniji od studenata bez tetovaže. Važno je naglasiti da su muškarci u pravilu, puno uspješniji u samoubojstvu, prema American Foundation for Suicide Prevention. Primjerice 2013. godine 77.9 posto samoubojstava su počinili muškarci, a žene 22.1 posto.
Nakon pokušaja oduzimanja vlastitog života, tetovaža je možda način vraćanja svijesti o sebi, nagađaju istraživači.
“Žene koje prežive rak i zlostavljanje često se tetoviraju i pierceaju kako bi nadoknadile fizičku bol, pa smatramo da djevojke iz naše studije pokušavaju nadoknaditi emotivne gubitke s još tetovaža”, zaključuju istraživači.
(Izvori: Koch JR, Roberts AE, Armstrong ML, Owen DC. Tattoos, gender, and well-being among American college students. The Social Science Journal. 2015. Medical Daily.)
