U današnje vrijeme, kada informacije teku brzinom munje putem interneta, lako se povesti određenim hirom. Ako primjerice na Facebooku pratite mnogo fit osoba, i sami ćete poželjeti ući u fizičku spremu. Ili ako netko od vaših prijatelja redovito objavljuje slike svojih pre zdravih, niskokaloričnih, šarenih, sirovih obroka, poželjet ćete više saznati o prehrani.
I to je sasvim u redu. Vrlo je bitno znati što jedete, koliko je hrana koju unosite energetski i nutritivno vrijedna, te koje je njeno porijeklo. Međutim, i u tome se može pretjerati – možete razviti mentalni i prehrambeni poremećaj, vrlo opasan za ljudsko zdravlje.
Što je ortoreksija?
Orthorexia nervosa je patološka opsesija ispravnom prehranom, koja vodi do ograničenja u prehrani, ritualiziranog hranjenja, i strogog odbijanja namirnica za koje pojedinac misli da su nezdrave ili nečiste. Dakle, jednostavnim rječnikom rečeno: kad osoba pruža preveliku (opsesivnu) pozornost kvaliteti namirnica, nastupa ortoreksija.
Problem nastaje kad prevelika izbirljivost namirnica dovede do nedostatka ključnih nutrijenata, medicinskih komplikacija, te lošeg društvenog života.
Pojam ortoreksija relativno je nov – osmislio ga je 1997. godine doktor Steven Bratman, spajajući latinske korijene riječi – “ortho”, što znači ispravan , i “orexia” što znači apetit. Iako to oboljenje nije još objavljeno u DSM-u (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders), to ne znači da neće biti – pojam anoreksije koristio se 80 godina prije nego što je uvršten u DSM.
Bratman je također jasno objasnio ortoreksiju: “Ortoreksija je nezdrava opsesija zdravom hranom“. Nastavio je: “Netko tko dane provodi jedući tofu i biskvite od kvinoje, može se osjećati jednako ‘svetim’ kao daje posvetio čitav život spašavanju beskućnika’.
Dr Thomas Dunn, profesor psihologije na Sveučilištu u Sjevernom Koloradu, jedan je od rijetkih koji je objavio članke o ortoreksiji. On je uvjeren da bi se ta bolest trebala odvojeno dijagnosticirati. Također je razlikuje od anoreksije: “Ljudi s anoreksijom ograničavaju unos kalorija kako bi bili mršavi. Ljudi koji pate od ortoreksije umanjuju unos hrane jer biraju samo zdrave namirnice, kako bi bili zdravi.”
Upravo taj nedostatak odvojene dijagnoze skoro je koštao Kailu Prins i Jordan Younger života.
Kako se prevelika opsesija zdravom hranom odbila o glavu nekim ženama
Na ljeto kad je Kaila Prins navršila 13 godina, počela je dobivati osip po tijelu. Majka joj se bila sjetila da je to zbog njene alergije na soju, i to je bio prvi put kad je Kaila počela obraćati pozornost na namirnice koje jede. Prije toga Prins je jela povremeno u McDonaldsu, i počastila se s vremena na vrijeme slasticama, kao i svaki tinejdžer. Međutim, što je krenulo kao briga o alergiji, polako se pretvorilo u opsesiju koja je skoro bila pogubna za njeno zdravlje.
Budući da je perfekcionistica, Prins je počela ozbiljno promatrati deklaracije proizvode. Odlučila se na izbacivanje soje iz prehrane, te smanjenje unosa masti i šećera, da bi na kraju jela samo punozrnati kruh, maslac od kikirikija, voće i salate. Do kraja ljeta je na svojih 163 cm visine bila teška samo 44 kilograma.
Obitelj i prijatelji su je ohrabrivali, i govorili da izgleda sjajno. Zdravijoj prehrani je dodala i intenzivnu tjelovježbu, nakon fakulteta (bacc.) se počela natjecati u ženskim bodybuilding natjecanjima. Kako joj je opsesija zdravom hranom rasla, postala je veganka, i nakon nekog vremena je prestala imati menstruacije. A i dalje je smatrala da je zdrava. Čak je dobila i certifikat osobnog trenera.
“Kad sam bila u teretani, i nosila sportski grudnjak, druge su mi žene govorile kako sjajno izgledam, i pitale su me kako one mogu postići isto”, prisjeća se Prins.
Ali iznutra, Prins se osjećala užasno. Ima i zanimljivu, grotesknu anegdotu: Jednom je otišla na spoj s mladićem koji ju je odveo na pizzu i u kazalište. Nakon što je pojela pizzu, nije se mogla fokusirati na kazališnu predstavu jer se stalno osjećala “nečisto” zbog pizze. Nije dozvolila mladiću ni da je poljubi jer se osjećala “bezvrijedno”. Kad je stigla kući, otišla je kupiti ogroman kolač i pojela ga za kaznu zbog “nečistoće.”
Dugo je bila depresivna, a ponekad su joj navirale i suicidalne misli. Odustala je od diplomskog studija na fakultetu. Išla je i na psihološko savjetovanje, ali je odustala kad se posvađala s terapeutom oko toga je li salata ugljikohidrat.
To stanje je trajalo sve dok nije naišla na knjigu doktora Stevena Bratmana – “Health Food Junkies”, i sama sebe dijagnosticirala – u pitanju je bila ortoreksija.
Slična je situacija bila i s Jordan Younger, 25-godišnjom blogericom iz Kalifornije. Ona je bila sirova veganka koja je prikupila desetke tisuća pratitelja na svojem poznatom blogu “The blonde vegan”. Veganstvo je smatrala lijekom za sve – od probave do nesanice. Godinama je promovirala zdrave sokove, pa su joj se čak javile i kompanije koje proizvode svježe sokove za detoksifikaciju.
Nakon svake detoksifikacije bi posrnula, i prejedala se čvrstom hranom, i onda bi joj se vraćale tegobe u želucu. Nakon svakog “čišćenja” sokovima, bila bi pregladna, i ušla je začarani krug. S vremenom je primijetila da ima problem, pa je pisala o ortoreksiji na svojem blogu, i tisuće ljudi su se pronašli u njenim riječima.
Osim toga, priču je podijelila i na NBC televiziji, i tako upoznala širu javnost s ortoreksijom.
Patite li i vi možda od ortoreksije
Budući da je u posljednjih nekoliko godina zdrava hrana česta tema razgovora, sve je veći ljudi u rizičnoj skupini za ortoreksiju. Nutricionistica Karin Kratina, specijalizirala se za poremećaje u prehrani, i nedavno je objavila znanstveni članak na stranici NationalEatingDisorders.org. ona kaže: “Kad nutricionistička terapeutkinja, viđam sve više slučajeva ortoreksije. Broj oboljelih raste gotovo eksponencijalno. Sad mi svaki tjedan dolazi novi pacijent sa simptomima ortoreksije. To je ozbiljan problem”.
Provjerite imate li jedan od navedenih simptoma:
- Provodite više od tri sata dnevno razmišljajući o zdravoj hrani
- Danas planirate sutrašnji meni
- Osjećate se ponosno na to što jedete, ali ne uživate u hrani toliko
- Konstantno limitirate unos hrane
- Smanjena vam je kvaliteta života, i socijalno ste izolirani (ne možete ići na ručak i večeru s prijateljima i obitelji jer oni jedu “nezdravo”)
- Kritizirate druge jer ne jedu kvalitetno kao i vi
- Prestali ste jesti hranu koja vam je nekoć bila draga, jer nije “ispravna”
- Osjećate se krivima i samosažalijevate se kad se odmaknete od režima prehrane
- Osjećate da imate “totalnu” kontrolu kad jedete ispravnu hranu.
Dakle, kao i kod svega u životu, ključ je u umjerenosti. Promjene u prehrani donosite postepeno, i tako da odgovara vašim ukusima i životnom stilu. Zdravija prehrana bi trebala imati pozitivan utjecaj na vaše zdravlje, bez da vam uzima užitak življenja, i bez da utječe na vaše odnose s drugim ljudima.
Kako bi provjerili imate li ortoreksiju, isprobajte Bratmanov test za ortoreksiju.
(izvori: ncbi.nl.nih.gov, theguardian.com, broadly.vice.com, eufic.org, pamf.org)
