Ne sjećam se kakva je moja percepcija feminizma bila kad sam prvi put čula za njega – vjerojatno mi je djelovao zastrašujuće i oštro kao što mnogima danas i djeluje. Poistovjećuje ga se s degradacijom muškaraca, muškobanjastim i neobrijanim ženama, ženama koje si ne mogu pronaći muškarca, pa zahtijevaju tu neku neovisnost i jednakost, a nikako ne smijemo zaboraviti mačke. Neovisnost od čega, pa evo, svi imamo pravo glasa, pravo na rad, a da postoje neke razlike između muškaraca i žena, pa naravno da postoje. Ali trebamo se baviti pravim problemima, a ne feminizmom. Mislim, što te feministkinje još žele?
Izjaviti da si feministica u našem društvu kao da predstavlja neki tabu. Malo tko zapravo zna što to znači, no pojam ima više negativan negoli pozitivan predznak. Ako kažeš da si feminist, što li će, pobogu, ljudi misliti o tebi? Radoznala da to otkrijem, u nastavku donosim kratki osvrt na feminizam iz pera jedne feministice, žene koja rado skuha ručak čovjeku kojeg voli i smatra da nam je danas feminizam potreban.
Kratki pregled feminizma
Povijesno gledano, postoji nekoliko valova feminizma (otuda i raznolike definicije), prvi od kojih je trajao od negdje tridesetih godina devetnaestog stoljeća pa do početka dvadesetog. U tom periodu žene su se borile za pravo glavo i pravo na vlasništvo, a također je bio prisutan problem nejednake plaće za iste radne pozicije, kao i to da se žene nisu smjele prijavljivati na određena radna mjesta. Drugi val javio se krajem pedesetih i bio je dosta raznolik, a neka od pitanja s kojima se bavio bila je kulturalna uvjetovanost ženskosti (američke kućanice pedesetih, „problem bez imena“ i Mistična ženstvenost Betty Friedan) te seksualno oslobođenje žena i okršaj sa dvostrukim standardima iz te domene. Treći val (devedesete i dalje) je, između ostalog bio usredotočen na pitanja klase i rase.
Ne radi povijesti kao takve, već radi nas danas, važno je biti svjestan da se nejednakosti i ograničenja kojima su žene bile podvrgnute ne nalaze toliko daleko u povijesti. Kada se prisjetimo koliko su duge i recentne borbe bile za neke stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo, vrlo će nam brzo postati jasno koliko je riskantna ta igra s odbacivanjem feminizma i indiferentnim prelaženjem preko pitanja o ženskim pravima koja se danas ponovno otvaraju.
S obzirom na političku klimu kod nas možda mislite da je apsolutno svejedno imate li pravo glasa ili ne, ali znate li da su se generacije žena desetljećima borile kako bi dobile pravo glasa i da su, u Americi, to prvi puta učinile tek 1920? Znate li da na poznatom sveučilištu Cambridge žene nisu smjele primiti diplomu za svoje studije sve do 1948? Znate li koliko je trnovit bio put omogućavanja kontrole rađanja i legalizacije prava na korištenje kontraceptivnih sredstava koja su nam danas dostupna? Dok je u Francuskoj 1881. dozvoljeno ženama da posjeduju vlastiti bankovni račun, ista se stvar u Ujedinjenom Kraljevstvu dogodila tek 1975., a u SAD-u 1960.
Život u Dalmaciji
Razdoblje u kojem žene nisu imale pravo na vlasništvo niti nasljedstvo osim u slučaju udaje, u kojem nisu mogle zadržati novac koji su zaradile, a zaštita od nasilja, pa tako i silovanja u braku nije bila zakonski regulirana, nije toliko daleko kako nam se čini. Ubrzani razvitak tehnologije koja mijenja naše živote čini da nam se sve čini kao da je bilo nedavno i oduvijek tu.
Ne samo da nije, nego se i na svakodnevnom suvremenom planu osjećaju posljedice duboko ukorijenjenih naučenih stavova o tome što je prikladno za koji spol. Život u Dalmaciji posljednjih mjeseci otvorio mi je prozor u stvarnost života koji puno žena ovdje vodi, gdje se podrazumijeva da uz posao koji rade, na njihova leđa pada briga o kućanstvu i djeci, samo zato jer su žene. Jer su tako naučene one kao i njihovi muškarci. Ženska djeca odgajaju se različito od muške djece i zatvoreni krug pritisaka se nastavlja. Problem je u tome što je puno ljudi naučeno da žene treba naučiti da kuhaju, a muškarce da jedu što im je servirano. Da je ženska dužnost jedno, a muška drugo. Žene se ne snalaze prirodno bolje s perilicom za rublje, a muškarci slabije, radi se o tome da smo jedne naučili da rade jedno, a druge da rade ili ne rade drugo.
Ako vam se spomenute stvari ne čine važnima, sjetite se što vas je zadnji put kad ste se htjeli maknuti iz toksične ili čak nasilne okoline spriječilo – novac kojim ćete otići i soba u koju se možete skloniti. Osjećaj da ste dužni trpjeti ono što vam je mrsko jer je to vaša zadaća i uloga. Novac koji privređujete i mogućnost glasa, ekonomska i politička prava koja često stavljamo na stranu, nevjerojatno su bitna jer vam omogućuju da imate pravo glasa na ono što se događa s vašim životima i vašim tijelom. Daje vam mogućnost da ne ovisite o drugome da odredi kako će vaš život izgledati i hoćete li imati djece kada vi to ne želite i za to niste spremni.
Feminizam nije stvar luksuza niti ludih žena koje se nemaju s kime seksati. Feminizam nije samo ženska stvar i ne odnosi se samo na žene. Feminizam znači slobodu izbora, feminizam znači neovisnost. Za muškarce, jednako kao i za žene. Ženama je, ponajviše zbog njihove reproduktivne moći kroz povijest nametnuto više ograničenja i dano manje mogućnosti. No patrijarhat u kojem i dalje živimo i njime nametnuti identiteti guše jednako žene i muškarce.
Što uopće znači feminizam?
Feminizam se ne bori protiv muškaraca, feminizam se bori protiv naučenih, duboko ukorijenjenih uskih okvira koji pritišću oba spola, nameću uloge koje čovjek, ovisno o tome što ima među nogama treba zauzeti, definiraju identitete muškosti i ženskosti bez da mi, kao pojedinci išta o tome imamo za reći.
Feminizam ne znači nadmoć jednog spola nad drugim, feminizam znači jednakost, pa čak i u različitosti. Jednakost bez obzira na spol. Jednakost plaće za isto radno mjesto obavlja li ga muškarac ili žena. Jednakost u mogućnostima, onih koji se tiču izražavanja osjećaja i poslovnih prilika. Poštovanje.
Da, postoje biološke razlike* između žena i muškaraca, ali da li to znači da jedno biće treba vrednovati više, a drugo manje? Je li to jedini kriterij prema kojemu smijemo definirati način na koji ćemo misliti, osjećati i djelovati u svijetu?
Ako na stranu stavimo sve njegove ogranke, inačice i interpretacije, krovno značenje feminizma, kako ga ja doživljavam je sloboda izbora. Mogućnost da se odmaknemo od povijesno i kulturološki konstruiranih uloga koje su nam nametnute samo na temelju spola. Mogućnost da odaberemo na koji način želimo živjeti i djelovati.
Da, bili muškarac ili žena, slobodno izražavamo svoje snage i slabosti, seksualne afinitete, da slobodno donosimo odluke, imale one tradicionalniji ili liberalniji predznak. I da naš spol ne bude prepreka tome da živimo, istražujemo i ostvarujemo sebe.
I zato nam je feminizam potreban – jučer, danas i sutra.
*Treba biti jako oprezan prilikom razlikovanja onoga što zbilja jest prirodno dano, a što je samo percipirano kao takvo.
