SHARE

Život se doima slađi bez slatkiša. Ili, barem jednako sladak.

Da ste mi prije godinu dana predložili život bez slatkiša i slatkih deserta, nasmijao bih vam se s prezirom. Uvijek sam volio slatko, uglavnom sam bio usmjeren na čokoladu, ali volim i kolače, kekse, mafine i sladoled.

Ali kao dio mog programa “Godina bez…”, odrekao sam se šećera prije mjesec dana. I, iskreno, bio je lako (s nekoliko teških trenutaka), jer sam prethodnih nekoliko mjeseci živio uglavnom bez šećera.

Otkrio sam da je život jednako zabavan, ugodan i lijep kao sa šećerom. Nije šećer toliko bitan koliko sam mislio, niti je život bez njega grozan i siv bez šećera, kako sam očekivao.

Pokrenuo sam “Godinu bez…” kako bih učio o svom otporu, ali dogodila se smiješna stvar – moj otpor je veći kad zamišljam život bez nečega za što mislim da mi je potrebno, nego kad zaista živim bez toga.

Mislio sam da će se odreći kave biti jako teško, ali uopće nije bilo (osim nekoliko puta kad me miris vukao). Mislio sam da će život bez televizije biti težak, ali uglavnom mi ne nedostajte. Zabrana sjedenja duljeg od 30 minuta je bila teška, ali ne iz razloga što mi nedostaje sjedenje – samo zato jer sam često fizički iscrpljen (često od trčanja ili vježbanja).

Otpor nastaje kad zamišljamo gubitak, ne kad ga zaista iskusimo. Barem je to zaključak do kojeg dolazim.

U ovom postu, govorit ću o nekoliko svojih misli i iskustava o životu bez šećera:

Kako je ustvari bez šećera

Evo što sam naučio u mjesec dana:

  • Na početku mjeseca putovao sam Europom. Nije mi nedostajao šećer, ali sam bio u iskušenju kad sam otkrio veganski sladoled u Veneciji, a nakon toga razne veganske deserte u Beču i Londonu. Sve u svemu, nije bilo teško. Većina deserata koje smo zaobišli nisu bili veganski. Izgledali su ukusno, ali nisam bio u iskušenju da ih pojedem (mlijeko i jaja u meni bude misli na mrtve male životinje).
  • Većinu dana u mjesecu nisam imao iskušenja – većina slatkiša oko mene su bili neveganski, pa me nije bilo briga.
  • Izazov je bio najlakši kad sam bio kod kuće i izlazio samo zbog treninga ili šalice čaja s prijateljima. Kad nisam išao u restorane i tuđe domove, nisam bio u iskušenju.
  • Odlazak u veganski restoran je činio stvari malo težima. Ponekad klinci uzmu veganski desert (veganski shake od čokolade bio je veliko iskušenje neki dan), ali spoznaja da ne jedem šećer odrezala je iskušenje u mom umu. Nije teško. Da nema izazova, podijelio bih desert s njima.
  • Usred mjeseca otputovao sam u Kinu. Bilo je zanimljivih poslastica, ali uglavnom onih koje nisam mogao jesti, pa nije bilo teško. Mislim da bi mi se neki mochi kolačići koje sam tamo vidio svidjeli, ali jednostavno nisam previše razmišljao o njima.
  • Jedan dan sam djeci kupio kekse s čokoladom, koji bi mi u stara vremena predstavljali veliko iskušenje. Ali sad jednostavno nemam želje za njima. Razmišljam o šećeru kao o nečem što šteti mom tijelu i od čega se kasnije osjećam loše, pa mi nije privlačan.
  • Krajem mjeseca je moj sin imao rođenda. Palačinke s kokosom koje sam priredio za doručak nisu izgledale primamljivo, kao ni kolač i sladoled kasnije. Ali Eva je priredila neke mafine s bananom i čokoladom, koje su me iz nekog razloga jako privukli. Samo sam se usmjerio na svoje ukusne žitarice s orašastim plodovima i bobicama i uživao u njima, pa je sve bilo u redu.
  • Jedan dan sam jeo u oba moja omiljena veganska restorana (to je mnogo češće nego inače jedem vani), i za ručkom je moj prijatelj naručio moj omiljeni veganski desert. Bio sam u iskušenju, ali mi nije bilo teško oduprijeti se, jer sam mu unaprijed rekao da ne smijem niti kušati. Mislim da mi je to što sam ljudima rekao na kakvom sam izazovu pomoglo.
  • Kad sam zauzet poslom, slatkiši nisu niti u primislima.
  • Kad sam umoran, snaga volje mi pada i iskušenja su jača. Kad sam umoran i gladan, tada sam najslabiji.

Ostavi odgovor