Jeste li znali da u kruhu jedete aditiv od ljudske kose i svinjskih čekinja?

Zamislite da ste ove zimske praznike uspjeli otputovati u Kinu. To vam je bila dugogodišnja želja, htjeli ste se upoznati s njihovom drevnom tradicijom, vidjeti Kineski zid, i posjetiti najmnogoljudniji grad na Planeti.

Dok ste razgledavali Peking, smogom zagađenu metropolu, naišli ste na jedan frizerski salon, i odlučili ste se ući u njega jer je pisalo “Haircut – only 15 yuan! (oko 16 kn).” Tamo ste čekali 3 minute, došli na red, i ošišali se. Bili ste oduševljeni uslugom – bila je brza i uredna.

Potom ste se vratili u Hrvatsku, i poznanicima pričali o putovanju. Jedne večeri ste pozvali najboljeg prijatelja na večeru u stan, pripremili ste rezance i salatu, a kruh ste kupili iz supermarketa, u plastičnom pakiranju. Dok ste uz jelo prijatelju opisivali goleme tvornice koje ste vidjeli, našalili ste se: “Danas se sve radi na traci, pa čak i ovaj kruh.” Dok ste uživali u zabavnom druženju i ugodnom razgovoru, ni na kraj pameti vam nije bilo da možda upravo jedete vlastitu kosu.

Vratimo se kruhu. Prije više desetljeća izrada kruha i pekarskih proizvoda trajala je satima, često i cijelu noć. U današnje doba pekarne (pogotovo veće), proizvode svoje namirnice na pokretnoj traci. Od trenutka zamjesa tijesta do pakiranja, prijevoza, i prodaje, prođe ponekad i manje od 4 sata.

Kako bi to postigli, proizvođači koriste razne aditive – regulatore kiselosti, pojačivače okusa, te sredstva za učvršćivanje tijesta, i sprječavanje zgrudnjavanja. Ti aditivi se koristi kako bi kruh dulje ostao svježiji, i kako bi održao postojanu strukturu prije prijevozu i slaganju. Ako ih planiraju upakirati u plastičnu ambalažu za prodaju u supermarketima, proizvođači dodatno špricaju svoje proizvode kemikalijama poput kalcijeva propionata kako bi spriječili rast gljivica.

Među tim aditivima je L-cistein.

Što je L-cistein, i koja je njegova uloga?

L-cistein (oznake E920) je neesencijalna aminokiselina koja se često koristi u pekarskim proizvodima, ponajviše u pecivima i kruhu, a dodaje se i u tijesto za pizzu.

Koristi se strukturiranje tijesta i brašna – čini tijesto elastičnijim, što je pogotovo korisno pri izradi pizzine kore.

L-cistein je koristan aditiv, no otkud ga izvlačimo?

Može se dobiti sintetskim, i mikrobnim putem, ali to je skuplji način, i samo 10% L-cisteina na tržištu dolazi tim putem. Ostatak? Iz ljudske kose. Perja ptica. Svinjskih čekinja. Rogova krava. S time da se potonja dva izvora koriste tek kad ponestane perja i kose.

Budući da je Kina industrijska velesila, koja posjeduje tvornice potrebne za ekstrakciju L-cisteina, najveći dio aditiva se proizvodi tamo. Kosu najčešće nabavljaju s podova frizerskih salona, a više cijene tamnu od svijetle, jer sadrži više cisteina. Iako nema tehnički nikakve razlike između cisteina dobivenog iz perja, od onoga iz kose, proizvođači tijesta tvrde da je ljudska kosa bolji izvor, i više cijenjen u Europi.

Pačja pera ipak su najčešći izvor, i iz njih se izvlači gotovo 80% od ukupne količine L-cisteina.

Navodi li se L-cistein u deklaraciji proizvoda?

Ne uvijek. Ako ne bude navedena oznaka E920, možda će biti predstavljen kao “tvar za sprječavanje zgrudavanja”, “tvar za tretiranje brašna”, “začini” i slično. No proizvođači nisu zakonom vezani označavati L-cistein na etiketama.

Dakle, ponekad se hranimo ljudskom kosom, pačjim perjem, i svinjskim čekinjama, bez da to znamo. Sjajno. Priča bi mogla biti jedino gora da je L-cistein nezdrav. Srećom, nije. Neke studije čak nalažu da je potencijalno koristan pri borbi protiv bronhitisa i gripe, ali to nije dokazano. Potvrđeno je da umanjuje alkoholno oštećenje jetre, i posredno, mamurluk.

Što vam preostaje ako ne želite jesti pačja perja, svinjske čekinje, ni kravlje rogove? Kupujte svjež bio kruh, ili spravite vlastiti.

(izvori: vrg.com, umm.edu., wikipedia)