Svoj veganski 30-dnevni fitness izazov završavam onako kako nisam zamišljao: na Hitnoj KBC Rebro, urlajući od bolova. Kažu da su bubrežni kamenci jedno od najbolnijih iskustava koje čovjek može imati u životu. Nakon sinoćnje epizode, sklon sam se složiti. Ono što me sada, s 24 sata odmaka fascinira, jest činjenica da sam, previjajući se po bolničkom krevetu, najviše opterećivao pomisli da možda imam upaljeno slijepo crijevo. Naime, to bi značilo operaciju i 2-3 tjedna ležanja, a strašno me brinulo bih li na taj način izgubio sve što sam postigao ovim fitness izazovom. Kad su mi rekli da je vjerojatno riječ o bubrežnim kamencima, laknulo mi je, skoro koliko i kad su mi ubrizgali analgetik u venu.
(EDIT: Upozorili su me da ovo zvuči kao da sam dobio kamenac od izazova. Nisam! Uzroci kamenaca su nešto sasvim drugo, među ostalim i dehidracija, a izazov me natjerao da svaki dan pijem više od 2 litre vode.)
Suočavanje s boli na taj mi je način ukazalo na nešto što možda ne bih sam sebi u posve svjesnom stanju priznao: ovim izazovom mnogo sam postigao, u fizičkom i mentalnom smislu. I stalo mi je da održim ove rezultate, te nastavim putem bolje forme i zdravijeg života. Evo nekoliko stvari koje su se promijenile u ovih 30 dana:
Tjelesni pokazatelji
Konačna razlika u tjelesnoj masi nakon 30 dana kod mene je nešto više od 4 kilograma. Nultog dana imao sam 117,4 kg, a na posljednji dan izazova 113 kg. Na žalost, nisam mjerio razne obujme prsa, trbuha i slično na početku izazova. Ali itekako osjećam promjene na odjeći. Planinarska jakna koju sam kupio prije dvije godine i bila mi je malo čak i preuska sad pleše na meni. Nosim neka odijela i kapute u koje nisam stao godinama. Sve hlače mi padaju. Neke koje na početku izazova nisam mogao zakopčati sada skidam bez raskopčavanja.
Generalno se osjećam bolje i snažnije. I to iako sam od 30 dana izazova puna dva tjedna propustio treninge, prvo zbog gripe, a onda zbog nekakve ozljede mišića vrata i leđa. Najvažnije od svega, povećala mi se fleksibilnost, koja mi je uvijek bila najslabija točka.
Mentalno stanje
Ovaj izazov me, kao nikad do sada, natjerao da se suočim s vlastitim odnosom prema hrani. Ako imate problema s viškom kilograma, to je područje za koje vam savjetujem da ga prvo dobro promotrite – u njemu vjerojatno leži korijen problema. Za sebe sam otkrio da imam loš odnos prema hrani, da je doživljavam kao nagradu za razne životne uspjehe, ali i da sam sklon falsificirati iste te uspjehe kako bih se nagradio.
Ako se osjećate deprimirano, emocionalno prazno ili uznemireno, nećete to stanje riješiti pomoću žlice i tegle maslaca od kikirikija. Trebat ćete poraditi na svojim problemima, a u međuvremenu možete problem zatomiti i na način da se provozate na biciklu ili otrčite 4-5 kilometara. Djeluje bolje od hrane.
Prehrambene navike
Razvio sam uspješnu strategiju za nošenje s mojim najvećim neprijateljem, a to je večernje prejedanje. Umjesto cjelodnevnog izgladnjivanja koje završava prevelikim večernjim obrokom, mog dosadašnjeg životnog stila, prešao sam na konstantno hranjenje tijekom dana sa zasitnom, ali ne pretjerano obilnom, večerom.
Program koji sam dobio je što se prehrane tiče veoma fleksibilan. Poznato je koji su obroci, i koji su omjeri temeljnih namirnica u svakom od njih. Količine je lako vizualizirati i nije potrebno ništa vagati niti mjeriti. A unutar toga – sve je dopušteno, od različitih začina do načina pripreme. Osobno mi odgovara uvijek isti doručak – zobene pahuljice – a onda što veća varijacija ostalih obroka iz dana u dan. Prilagodio sam svoje omiljene recepte pravilima prehrane i uživam u okusu hrane. Potrebno je samo malo planiranja i vremena za pripremu obroka unaprijed.
Zaključak
Pročitao sam u životu stotine članaka o fitnessu i zdravoj prehrani. Desetke knjige, tisuće postova na forumima. Vodio nebrojene isprazne razgovore u teretanama, s raznim teoretičarima, od kojih svaki ima svoju verziju koja je jedino ispravna. Uzimao raznovrsne preparate koji su trebali biti ono što će me preobraziti. Ništa od toga nije uspjelo. Zašto mislim da se ovaj izazov pokazao uspješnim? Jer ga je osmislila stručna osoba s iskustvom. Trener i psiholog Dragan Šurlan me dobro pročitao u inicijalnim razgovorima, potrudio se da dozna kako živim, koju hranu volim, koliko imam iskustva u sportu. Na kraju je složio personalizirani program koji je upalio kod mene, riješio mi dvojbe i pokazao se kao održiv za moju životnu situaciju. To je ono što mi je nedostajalo – puno stručnog znanja i malo strukture u životu.
Planovi za budućnost
Odluka s kojom izlazim iz izazova je da nastavim s ovakvim načinom života. Smatram da je to posve održivo – uz ovakvu prehranu nisam nikad gladan, a jedem ukusne i zdrave obroke. Također, izdvojiti nekih pola sata dnevno za trening nakon kojeg s mene znoj curi u potocima nije puno vremena. Iznad svega, sve ovo iz moje perspektive izgleda lagano i ne zahtjeva ulaganje previše mentalne i tjelesne energije. Veselim se idućih 300 dana mog osobnog veganskog fitness izazova.
Pročitajte i prvi, drugi i treći članak iz ovog serijala.
