Evo što u jednom danu pojede fitness trener koji je ujedno i vegan

Dragan Šurlan je trener i psiholog. Utemeljitelj je veganskog fitness izazova 30DANA i Zagreb Fitness Bootcampa.

Vegan sam skoro četiri godine. Kada sam se odlučivao za prelazak na vegansku prehranu, detaljno sam istražio sve mitove o veganstvu i isplanirao kako jesti fino i balansirano kako bi moje tijelo dobilo sve što mu treba.

Vegan sam radi životinja. Smatram da životinje nisu ovdje “zbog nas” već zbog sebe i da zaslužuju što bolji tretman na ovoj našoj čudesnoj planeti. Budući da sam odlučio ne pridonositi njihovoj patnji, bilo mi je logično prestati jesti meso i ribu, a zatim i jaja, mlijeko i ostale mliječne proizvode.

Najčešće jedem četiri balansirana obroka dnevno. Vježbam otprilike četiri puta tjedno i na dane kada vježbam unosim malo više ugljikohidrata i proteina kako bih imao dovoljno energije. Tako uglavnom planiram prehranu i svojim klijentima, jer želim da imaju dovoljno snage i da se osjećaju poletno. Kao trenera vegana, često me pitaju radim li isključivo s veganima. Iako vodim veganski fitness izazov u kojem vodim klijente kroz 30 dana veganske prehrane, vježbanja i zdravih navika, većinom radim s klijentima koji jedu sve. Cilj mi je pomoći ljudima da nauče kako bolje kombinirati ono što sada jedu i pomoći im da usvoje nove, bolje navike vezane uz vježbanje i pozitivan odnos prema tijelu.

Dan započinjem s limunom i Liquid Sun prahom mlade pšenice: velika čaša mlake vode s pola limuna i žličicom Liquid Suna. Ova navika pruža mom tijelu dnevnu dozu kvalitetnog klorofila, enzima, vitamina i minerala, a uz to čisti tijelo i probavu, te alkalizira organizam.

Prvi obrok u danu mi je doručak koji jedem u šest ili sedam sati ujutro.

Doručak se sastoji od šest do sedam žlica zobenih pahuljica skuhanih u vodi, a ponekad u sojinom ili zobenom mlijeku s okusom vanilije ili čokolade. Unutra narežem bananu, ubacim žlicu chia ili lanenih sjemenki i ponekad žlicu-dvije proteina od graška ili konoplje. Uz to dodam žlicu kikiriki maslaca, badema ili indijskih oraščića. Znači, kvalitetne, zdrave masnoće, kompleksni ugljikohidrati i protein. To me drži sitim tri do četiri sata. Doručak mi je najbogatiji ugljikohidratima koje tijekom dana smanjujem jer mi, kako dan odmiče, treba sve manje energije.

Između obroka uglavnom pijem neki fini zeleni čaj i vodu.

Drugi obrok je ručak – kombinacija mahunarki i žitarica. Najdraža kombinacija mi je zelena leća i smeđa riža ili quinoa. Pojedem dobar tanjur toga – devet do deset velikih žlica. Uz to, obavezno ide obilna salata. Na primjer: mladi špinat, krastavci, mrkva i svježa brokula začinjeni maslinovim uljem, jabučnim octom i solju. U salatu ponekad ubacim suncokretove ili sezamove sjemenke. Ovakav obrok mi pruža dobar osjećaj u želucu i drži me sitim barem tri sata. Kroz to dobijem dovoljno proteina, ugljikohidrata, masnoće, kalcija, željeza i drugih važnih nutrijenata.

Treći obrok je obično neki green shake nakon treninga. U blender stavim jednu bananu, tri do četiri žlice zamrznutih borovnica, šaku mladog špinata ili blitve, dva do tri decilitra sojinog ili rižinog mlijeka, žlicu chia sjemenki i otprilike 30 grama proteina od graška ili konoplje. To mi je idealan shake nakon treninga.

Ako nisam previše aktivan taj dan, umjesto shakea uzmem neke orašaste plodove i voće.

Večera mi je jednostavna: veliki komad Annapurna dimljenog tofua, on mi je najbolji. Ili tempeh. Uz to napravim salatu kao i za ručak, dodam još malo indijskih oraščića ili sezama.

Cilj mi je biti zdrav i održavati tijelo kakvo jeste, a ne nabildati se ili smršaviti. Zdrava, balansirana veganska prehrana mi to omogućuje. Prednost veganske prehrane je manja kiselost organizma i brži oporavak nakon jačih treninga.

Klijentima izrađujem plan prehrane s količinama ugljikohidrata, proteina i masnoće potrebnim za postizanje njihovih individualnih ciljeva. Držim se četiri manja balansirana obroka dnevno, kako bi imali dovoljno energije i kako tijekom dana ne bi bili gladni.

Tu i tamo možda uleti nešto slatko, neki raw ili veganski kolač ili keksi. Ili napravim veganski sladoled za desert. Ali ne prečesto, možda jednom tjedno. Ako odem na pizzu, provjerim da u tijestu nema jaja ni mlijeka, pa naručim pizzu bez sira, s povrćem i, po mogućnosti, grahom. Još nisam naletio na vegansku pizzu u Zagrebu, ali doći će i to, nadam se.

U mom dnevnom jelovniku ima svega: dovoljno kvalitetnih proteina, ugljikohidrata, zdravih masnoća, omega 3 masnih kiselina, vlakana, enzima, vitamina i minerala.

Klijenti me pitaju bojim li se soje. Bitno je razumjeti da ekološki proizvedeni proizvodi od soje (tofu i tempeh) nemaju negativan učinak na tijelo, niti su GMO. Strah od soje se uglavnom temelji na zastrašivanjima mesne i mliječne industrije i njihovih lobija, koji se – s razlogom – boje trenda smanjivanja konzumacije njihovih proizvoda. Tempeh (fermentirana soja) je dapače izvrstan izvor proteina, dok u isto vrijeme djeluje pozitivno na probavu – kao probiotik.

Na kraju, volio bih vas potaknuti da preispitate svoje prehrambene navike (to su uglavnom navike usvojene od roditelja i društva), informirate se što i zbog čega jedete i razmislite o tome kako da svojim prehrambenim navikama pomognete sebi i životinjama. Suosjećajna prehrana može biti itekako zdrava, ukusna i dobra za druga bića i naš planet.