Eskimska prehrana koristi se kao dokaz da je meso zdravo: evo prave istine

Mesna prehrana stanovnika polarnih područja, Sibira, Aljaske, Kanade i Grenlanda, često se koristi kao argument u raspravama o zdravstvenim učincima jedenja mesa na ljudski organizam.

Na žalost zagovornika prehrane s visokim udjelom životinjskih namirnica, takozvana eskimska prehrana dokazuje upravo suprotno, piše liječnik John McDougall na svom webu.

Naime, on je zagovornik prehrane zasnovane na žitaricama, povrću i voću, kakvu preporuča svojim kardiološkima pacijentima. Stanovnici polarnih područja, u znanosti i dalje zvani Eskimima, iako mnogi od njih danas smatraju to ime uvredljivim, hranili su se u prošlosti upravo suprotnom prehranom.

Zbog nepovoljnog okoliša, biljnu hranu su uglavnom jeli tek tijekom dva ljetna mjeseca, kad su skupljali razno jestivo korijenje i bobice. Ostatak godine jeli su uglavnom meso i mast životinja iz svog okoliša – kitova, tuljana, ptica, sobova, raznih vrsta ribe.

Odavno kruže glasine da Eskimi ne pate od srčanih bolesti, raka i drugih bolesti zapadne civilizacije. Tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća pisalo se o “eskimskom paradoksu”, zdravom životu na hrani bogatoj masnoćama i siromašnoj vlaknima. Tvrdilo se da su omega-3 masne kiseline iz ribe čudotvorne i štite od bolesti. Ta je teorija nekritički prihvaćena, iako su svi dokazi ukazivali na suprotno.

Eskimska prehrana

Većinu od 3100 dnevnih kalorija potrebnih u aktivnom životnom stilu Eskimi su dobivali iz masnoća, a ne iz proteina. Ugljikohidrate su dobivali u formi glikogena, jedući sirovo meso. Izrazito im je nedostajalo kalcija, kojeg nema u mišićnom tkivu. Iz mesa su dobivali pola preporučene dnevne doze vitamina C i gotovo dovoljno vitamina D. Ustvari su živjeli na granici neuhranjenosti.

Ne postoji eskimski paradoks

Ljudi su dizajnirani za život na žitaricama, voću i povrću. Eskimski opstanak je samo spomenik prilagodljivosti čovjeka. Možemo jesti sirovo i kuhano meso, ali cvatemo od voća i povrća. Evo zdravstvene cijene koju su Eskimi plaćali:

1. Arteroskleroza

Tvrdnje da Eskimi nisu patili od srčanih bolesti su lažne. Imaju sličnu prevalenciju srčanih bolesti kao i druge populacije, povećanu smrtnost od moždanog udara, ukupno dvostruko veću smrtnost od drugih populacija i žive 10 godina kraće od Danaca, utvrdilo je istraživanje danskih znanstvenika.

Pronađeni su mumificirani ostaci Eskima stari 2000 godina, i na njima je otkriveno značajno otvrdnjavanje arterija u mozgu, srcu i udovima, uzrokovan mesnom prehranom. National Geographic objavio je 1987. članak o dvije eskimske žene, jednoj u dobi od dvadesetak, drugoj od četrdesetak godina, koje su pronađene smrznute nakon pet stoljeća. Pregledom je utvrđeno da su obje patile od osteoporoze, kao i od teške arteroskleroze.

2. Eskimi imaju krhke kosti

Prehrana s niskim kalcijem i nedostatak sunca su manji čimbenici za osteoporozu današnjih i povijesnih Eskima. Eskimi iz Aljaske stariji od 40 imaju 10 do 15 posto veću poroznost kostiju od bijelaca iz donjih 48 država. Istraživanje je objavljeno 1974., a izvršeno je na 107 starijih osoba. Evo što su zaključili znanstvenici: “Starački gubitak koštane mase, koji se događa kod mnogih populacija, nastupa ranije i oštrije kod Eskima. Prehrambeni faktori, visoki unos proteina, dušika, i fosfora, te nizak unos kalcija mogu se povezati s time.”

Proteini, osobiti životinjski, ozbiljno opterećuju tijelo kad ih se pretjerano uzima. Jetra i bubrezi moraju se truditi kako bi izlučili višak proteina i njihove nusproizvode urinom. Stoga Eskimi imaju uvećane jetra i proizvode povećane količine urina. Kosti igraju svoju ulogu, neutralizirajući kiseline u tijelu. Stoga gube minerale putem bubrega, i dolaze u stanje zvano osteoporoza.

3. Paraziti

Životinje redovno prenose bolesti ljudima kad ih se jede. Jedan od primjera je trihinoza, koju ima 12 posto starijih Eskima. Ona je posljedica jedenja sirovog i zaraženog mesa. Često nema posljedica, ali može rezultirati u bolesti i smrti.

4. Kemijsko zagađenje

Od sedamdesetih eskimska prehrana obiluje visokim razinama toksičnih organskih spojeva i teških metala. Te su kemikalije lipofilne, pa se talože u masnim tkivima kopnenih i morskih životinja. Arktički narodi u svojim tijelima sadrže najveće koncentracije tih zagađivača, iako žive najdalje od industrije koja ih proizvodi. Razine su toliko visoke da bi se mlijeko grenlandskih dojilja drugdje klasificiralo kao opasni otpad.

Zašto se pogrešna interpretacija eskimske prehrane proširila?

Pogrešne interpretacije lako se šire jer:

1. Ljudi vole čuti dobre vijesti o svojim lošim navikama
2. Prehrambene “činjenice”, čak i kad su lažne i štetne, koriste se za prodaju mesa, ribe i drugih proizvoda.
3. Mediji vole naslove koji vuku čitatelja, kao “Eskimska prehrana dokazuje da je meso zdravo”.