Jedna krupna navika nas sprečava da vidimo mir, sreću i ljubav koji su nam pred nosom

Što želimo? Život pun mira i zadovoljstva, u dodiru sa samima sobom (i drugima) i harmoniji sa svijetom? Ili život pun konstantnog nezadovoljstva i neugode, zagađivanja planeta, pretjerane potrošnje resursa, iako se od toga ne osjećamo dobro.

Lagan izbor, zar ne?

Ili, je li?

Koje izbore većina nas donosi svakodnevno?

Znate što je zapreka svjesnom načinu života? To cijelo vjerovanje “meni treba nešto više”. Znate taj osjećaj?

Onaj koji nas tjera na sanjarenje, “bit ću sretna jednom kad…” Onaj koji nas tjera da se trudimo i borimo kroz dane jureći iduću stvar, i iduću, i iduću, nadajući se da će nas baš ta iduća stvar ispuniti.

To vjerovanje gasi plamen svjesnosti i guši puni 3D život u koloru te ga zamjenjuje 2D uobičajenim “kotrlja se” iskustvom.

Čula sam svaku verziju tog nezgodnog vjerovanja (i izrekla ih sama sebi puno puta).

Zvuči li ovo poznato?

Kad dobijem ovaj auto, ovo putovanje, ovaj posao ili postignuće, možda će me to učiniti sretnom i cijelom iznutra.

Kad smršavim, postignem potencijal, kad pronađen onog pravog (što se poslije pretvori u kad se riješim ove osobe), kad rodim (što onda postane kad djeca odu na faks), kad odem u mirovinu – napokon se mogu opustiti, biti s mirom i pronaći cjelovitost.

Koja je vaša priča iz serijala “treba mi još samo…”?

To nesvjesno vjerovanje je prokleto. Tjera nas da ispunjenje potražimo na dva mjesta na kojima ga nikad nećemo pronaći: izvan sebe i u budućnosti.

To je igra u kojoj uvijek gubimo. Zašto? Jer je to upravo suprotno od istine.

Sreću je moguće pronaći jedino ovdje i sad, a dolazi iznutra.

To je ključna poruka svih tradicija mudrosti, o tome su sve njihove prispodobe, propovjedi i prakse. To je svjesno življenje. Nevjerojatno otkriće krije vam se pred nosom – sve što ste uvijek željeli je tu pred vama.

Stoga vas pozivam – prestanite tražiti.

Ne kažem da prestanete raditi, stvarati i uživati u životu. Kažem, shvatite da raditi stvari, stjecati stvari i imati stvari ne donosi trajno ispunjenje, mir i radost.

Stvari nas ne mogu ispuniti niti učiniti cijelima. To je jednostavna otrežnjujuća istina.

Ako želimo trajno ispunjenje, mir i radost, moramo se riješiti mentalne navike traženja.

Uradite to na način da prepoznate te “samo još ovo…” misli kad se pojave i shvatite što one jesu – samo misli. Nisu stvarnost. Nisu istina. Nisu nešto što moramo provesti u djelo. Nisu nešto što će mora naš život pretvoriti u seriju zadataka koji moraju biti obavljeni.

Svaki put kad otkrijemo takvo vjerovanje kako se pojavljuje, možemo se nasmijati, pustiti ga, tri puta duboko udahnuti, vratiti se našoj svjesnosti sadašnjeg trenutka i fantastičnom čudu života koje se odvija pred našim očima.

Kad se vratimo svojim životima na taj način, možemo otkriti da su sva ljepota, ljubav i mir koje smo ikad željeli bili tu pred nama, samo da smo otvorili oči i vidjeli ih.

(Prilagođeno s Everyday Mindfulnessa)