Tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u, Adelle Davis je popularizirala naviku čuvanja vode u kojoj je kuhano povrće. Ta preporuka je nastala zbog teze da vitamini i minerali izlaze iz povrća, a ostaju u kuhanoj vodi. Tu, mineralima obogaćenu vodu, možete navodno dodavati u juhe i umake, kako bi uživali u nutritivnom bogatstvu. Međutim, ima li ovaj savjet znanstveno pokriće? Treba li sačuvati vodu u kojoj je kuhano povrće?
Čini se da ipak da ta voda može donijeti više štete nego koristi. Ako povrće koje kuhamo nije organsko, pesticidi i nitriti iz komercijalnog gnojiva mogu završiti u vodi. Čak i povrće koje nije puno prskano, kao primjerice šparoge, mogu biti riskantne, jer se ti usjevi u pravilu plode komercijalnim preparatima s visokim udjelom nitrita.
Kuhanjem zelenog povrća kao što su brokula, cvjetača, kupus, prokulice, ili kelj, ispuštaju se goitrogeni spojevi (koji blokiraju štitnjaču), stoga bi tu vodu trebali odbaciti. Voda u kojoj se kuhao krumpir sadrži hemaglutinine, koji remete formiranje crvenih krvnih stanica (trombocita).
Tamno zeleno lisnato povrće, kao što je špinat, list cikle, blitva i slično, sadrže oksalnu kiselinu koja blokira apsorpciju kalcija i željeza. Ta iritantna kiselina također uzrokuje poremećaj sluznice u ustima i crijevima, a pridonosi stvaranju bubrežnih kamenaca.
Jedenje zelenog odnosno zelenog lisnatog povrća u sirovom obliku također nije najsretnije rješenje, budući da već navedeni spojevi prave probleme i kad ih jedete nekuhane.
Dakle, preostaje samo nekoliko povrtnih vrsta čija je voda od kuhanja sigurna za piće. Pričamo o organskom korjenastom povrću (mrkva, pastrnjak, bijela repa, cikla), organskim tikvama (bundeva, tikvica), organskim lukovicama (luk, poriluk, češnjak), i organsko povrće iz porodice beladona (rajčica, patlidžan, i paprika). Vodu koja ostane nakon kuhanja tog povrća, slobodno možete popiti.
Također, voda koja ostaje nakon kuhanja slanutaka i mahunarki, može poslužiti kao zamjena za jaja u veganskim receptima (pogotovo slasticama).
Treba li sačuvati vodu u kojoj je kuhano povrće?
Ako vam je preteško razaznati sigurno organsko povrće od nesigurnog i komercijalno uzgojenog, možda je najbolje da ne koristite vodu u kojoj je kuhano povrće.
Pogotovo je važno da ne koristite tu vodu u kašicama za bebu.
Još jedna napomena: Gotovo svo povrće formira nitrite nakon kuhanja, i tijekom pohrane u hladnjak. Ti nitriti mogu postati kancerogeni u crijevima, stoga je bolje izbjegavati povrće stavljati u hladnjak, a nije ga ni dobro podgrijavati – ovo se pogotovo odnosi na zeleno lisnato povrće, koje ima visok udio nitrita kada se sadi komercijalno.
(izvori: TheHealthyHomeEconomist.com, vegansociety.com)
A što je s juhama? 😮
Nije li juha voda u kojoj se kuhalo povrće?
Možda ne bi bilo loše oguliti ove vrste koje se navode kao posebno rizične prije kuhanja juhe, barem se meni čini tako.
Brokula, cvjetača, kupus, prokulice, kelj, špinat, list cikle, blitva? Ne možeš to gulit. Jedino krumpir, što je uobičajeno.
Baš tako