Dosta vam je politike koja vas bombardira sa svih strana i posjećujete fresh kako bi se malo odmaknuli od svega toga? Loša vijest za vas, danas je tema politika veganstva, odnosno veganstvo i politika.
Vjerojatno ste u veganskim raspravama na internetu ili uživo primijetili da veliki dio vegana smatra kako veganstvo ide u paketu s nekim političkim idejama koje nemaju izravne veze s poštivanjem prava životinja. Drugi, a čini mi se da su u manjini, bi rado odvojili sve što ste tiče veganstva od ostalih političkih pitanja (jer veganstvo je, u svojoj biti, političko pitanje). Sigurno su vam već rekli da, ako ste vegan, morate biti protiv Izraela, a za Palestinu, protiv kapitalizma, protiv Amerike, za Putina, protiv Europske unije, za pravo na pobačaj, legalizaciju marihuane ili vinjete na autocestama. Osobno sam doživio sve osim ovog s vinjetama.
Smatram kako je taj pristup pogrešan zbog više razloga. Kao prvo, veganstvo se zaista tiče samo prava životinja, i mislim da uvođenje drugih tema iz toliko aktualnih i popularnih kulturnih ratova razvodnjava osnovnu poruku, a ona glasi: naše društvo je dubinski nezdravo jer se za potrebe ekonomskog probitka oslanja na masovnu eksploataciju i uništavanje milijardi životinja.
Drugi ključan razlog je taj što uvođenje drugih varijabli u jednadžbu dodatno rascjepkava i dijeli ionako podijeljenu vegansku zajednicu. Znamo da imamo Prijatelje životinja i neprijatelje Prijatelja životinja. Znamo za ratove između onih koji bi reducirali patnju životinja korak po korak i onih koji su samo za trenutnu i apsolutno aboliciju ili ništa. Vidio sam gadnije obračune između dva vegana nego između vegana i mesara. Kao u nekom karikaturalnom prikazu boljševičke revolucije, važnije je istrijebiti ideološki bliske, ali malo različite, nego se baviti protivnikom s druge strane barikada.
Veganstvo i politika – što kaže znanost
Ono što me ovih dana iznenadilo jest činjenica da postoje istraživanja o političkim uvjerenjima vegana i vegetarijanaca. Gordon Hodson na svom blogu na Psychology Today donosi širi članak iz kojeg je i ovaj dio:
“U određenoj kulturi, sada doznajemo tko će najvjerojatnije konzumirati životinje. Primjerice, oni s desničarskim stavovima će se češće identificirati kao mesojedi i iskorištavati životinje. (npr. Allen, Wilson, Ng, & Dunne, 2000; Allen & Ng, 2003; Dietz, Frisch, Kalof, Stern, & Guagnano, 1995; Hyers, 2006; Ruby, 2012).
Ali zašto? Dvije nedavne studije pokazale su da pristalice desnih opcija jedu više mesa i više iskorištavaju životinje iz dva razloga: (a) jer se odupiru navodnoj prijetnji koje veganstvo i vegetarijanstvo predstavljaju tradiciji i kulturnoj praksi, i (b) osjećaju da imaju pravo konzumirati životinje obzirom na ljudsku “superiornost”. (Dhont & Hodson, 2014). Dobro ste pročitali: desničari i ljevičari ne bi se razlikovali po konzumaciji mesa, da u desničara nema osjećaja kako im ideologija prava životinja predstavlja prijetnju te njihovog osjećaja ljudske nadmoći (i stoga privilegiranosti). Ideologija, čini se, ulazi i u hranu koju jedemo.
Ali što ako se desničarima jednostavno okus mesa više sviđa? Dobro pitanje. Razmotrili smo i njega, i zaista, meso im se kao proizvod više sviđa. Ali ga konzumiraju više iz razloga koji imaju veze s ideologijom, čak i kad se statistički uklonu utjecaj hedonističkog užitka u okusu mesa iz jednadžbe (Dhont & Hodson, 2014).”
Dakle, evo hipoteze s kojom možda možemo dalje: veganstvo nije nužno vezano uz lijevu političku ideologiju, ali kako u veganskim krugovima prevladavaju ljudi skloni ljevici, mnogi počinju vjerovati da je veganstvo dio paketa u kojem dolaze još neke ideje.
Desničari iz ideoloških razloga izbjegavaju ili propuštaju postati vegani, a sigurno ih ima i koji kriju svoje izbjegavanje jedenja mesa u strahu od osude istomišljenika. Ovih se dana pojavila informacija da je američki Republikanac Joe Kasich vegan, koja je jako loše odjeknula u konzervativnim krugovima. On je još nije niti potvrdio niti demantirao.
I da, razlozi zbog kojih desničari jedu više mesa su zaista glupi.
