U posljednje je vrijeme veoma popularno promovirati vegansku prehranu kao dio zdravijeg životnog stila. To se vjerojatno događa dijelom i zbog stalne poplave informacija prema kojima je meso u bilo kojem obliku, prerađeno ili svježe, štetno za zdravlje. S druge strane, zdrava prehrana je sve prisutnija kao životni stil, a mnogi trendovi su u skladu s veganskom prehranom, ili barem kompatibilni s njom.
Primjerice, veoma popularna sirova prehrana je po definiciji veganska, pijenje zelenih sokova je omiljeno među veganima, trend superhrane obuhvaća namirnice poput chia sjemenki, borovnica i sličnih biljnih namirnica. Supermarketi su uredili čitave police zdrave i ekološki uzgojene hrane, koje su slučajno i primamljive veganima, jer su na njima i biljna mlijeka te drugi proizvodi koje često koristimo.
Osim toga, svjedoci smo objavljivanju velikog broja studija koje pokazuju koliko odbacivanje mesa i mliječnih proizvoda koristi zdravlju, a o netoleranciji na laktozu, koju mnogi imaju, da i ne govorimo.
Međutim, vjerojatno ste primijetili kako se rasprave o tome koliko je veganska prehrana zdrava često zapetljaju, i vrlo često ne krenu putem koji biste željeli. Ne mora tako biti samo kad raspravljaju laici. Časopis Scientific American, veoma ozbiljna publikacija, donio je prošlog proljeća zanimljivu prepisku.
Autorica Melinda Wenner Moyer optužila je dr. Deana Ornisha da je neznalica i da je sve što on kaže o prehrani pogrešno. Ornish je inače poznat po tome što je osmislio posebnu prehranu namijenjenu srčanim bolesnicima, koja je zasnovana na biljnim namirnicama, uz mnogo vlakana i složenih ugljikohidrata, a veoma malo masnoća. Njegov najpoznatiji pacijent, koji je zbog njega usvojio vegansku prehranu, je bivši američki predsjednik Bill Clinton.
Međutim, Melinda Wenner Moyer u svom članku tvrdi da je većina podataka kojima Ornish barata netočna. Štoviše, poziva se i na nekoliko studija, među ostalim i jednu u kojoj su pacijenti na Atkinsu (tzv. mesna dijeta) izgubili više kilograma i imali veće poboljšanje razina kolesterola u krvi od ostalih ispitanika. Navodi i studiju tijekom koje su ispitanici bili na tzv. mediteranskoj prehrani, a oni koji su jeli čak 41 posto kalorija iz masti su imali bolje srčano zdravlje od ostalih. Pa redom navodi druge studije.
Ornish je reagirao pismom redakciji, koje je zatim objavljeno i u časopisu. Kaže da je prva studija povučena zbog loše metodologije koja je korištena. Druga studija je također imala lošu metodologiju – kontrolna grupa nije bila na prehrani s niskom količinom masti, nego s proizvoljnom količinom masti, i tako redom. Pa mu je Melinda Wenner Moyer odgovorila svojim protuargumentima u trećem članku…
Ako ste ovdje pomalo počeli gubiti nit, to je donekle i bio cilj. Poanta svega je da, kad je o prehrani riječ, diskutant uvijek može pronaći argumente u svoju korist, čak i kad je riječ o profesionalcima nutricionistima i liječnicima. A kamoli kad raspravljaju laici. Vidjeli smo svakakve studije, uključujući i onu nedavnu prema kojoj su vegani psihički bolesni.
Osim ako ste spremni pred sobom imati otvorenu bazu Pubmeda, rasprave o tome koliko je veganska prehrana zdrava ili nezdrava neće vas nikuda odvesti, iako intimno znate koliko se bolje osjećate ili koliko se vaše zdravlje poboljšalo otkad ne jedete životinjske proizvode.
Umjesto toga, evo argumenata koje nitko ne može poreći: životinje koje se uzgajaju za hranu žive bijedne, nesretne i kratke živote. Muški pilići koji se izlegu bacaju se u drobilicu jer nemaju ekonomsku vrijednost kao nesilice. Životinje osjećaju bol, dok žive u neadekvatnim uvjetima, i kad ih se ubija za hranu. Krave se umjetno oplođuju, a telad im se oduzima i šalje na klanje, kako bi one mogle davati mlijeko za industriju. To su činjenice koje nijedna zdravstvena studija ne može opovrgnuti. Stoga mislim da je često bolje vegansku prehranu promovirati kao etički i suosjećajan izbor, nego kao zdravstveno poboljšanje. A ako s veganskom prehranom dođe i zdravlje, izvrsno, znači da ipak ima neke pravde na svijetu.
