Tjeskobnost je jedna od najpogubinijih pojava današnjice. U rasponu od žestokih napadaja panike, do jedva primjetne sjene koja čini život neugodnim, tjeskoba udara na ljude toliko često, da je uporaba lijekova protiv anksioznosti u stalnom porastu.
Posljedica je to zahtjeva koje život stavlja pred nas, i naše nesposobnosti da se s njima nosimo na odgovarajući način. Srećom, tjeskobnost se može prozreti. Evo što savjetuje tiny Buddha:
1. Tjeskobnost je laž
Bez obzira koliko nas tjeskobnost uspije pogoditi, iza nje se uvijek krije neka laž.
Možda je zasnovana na pogrešnom vjerovanju. Možda je riječ o problemu koji uopće ne traži tako hitno rješavanje kao što se doima. Možda postoje opcije koje nismo razmotrili.
Ali tjeskobnost uvijek sadrži laž. Može biti velika i bezočna, a može biti i mala, varljiva i neprimjetna. Potražite li je dovoljno pažljivo, pronaći ćete je.
Važno je naučiti tražiti laži. Na početku je teško; moramo sjediti sa svojom tjeskobom i čačkati po njoj malo po malo, a to definitivno nije ugodna stvar, ali ako smo pažljivi i strpljivi, pronaći ćemo laž. Pronalaženje laži otupljuje oštricu tjeskobnosti.
A kad smo joj otupili oštricu, možemo se početi oslobađati. Tjeskobnost se mora za nešto zakačiti, treba joj nešto što će nas žderati kako bi ostala u središtu naših misli. Pronađemo li laž i oduzmemo li joj to za što se zakačila, tjeskobnost više nema moći nad nama.
2. “Morati” bi trebala biti psovka
Nerazumna očekivanja su jedan od najvećih uzroka tjeskobnosti. Neka od očekivanja s kojima se sukobljavate vuku korijene iz obrazaca koje ste usvojili još kao dijete. Njih se najteže riješiti
Možda su vam roditelji govorili da možete sve što poželite. Možda ste im povjerovali. I počeli od sebe očekivati sve što ste poželjeli.
Kad ste dijete, možete se nositi s time. Ako želite nešto, naučite kako se to radi i učinite to, ništa posebno. Ali kad odrastete, stvari postaju složenije.
Ne možete poželjeti određeni posao i odmah ga dobiti. Previše je vanjskih okolnosti i drugih ljudi u tome. Nije baš to nešto što možete zacrtati i da se odmah dogodi.
Kad počnemo razmišljati o tome kakvi bismo morali biti, možemo upasti u zamku. Morali bismo biti ovo onoj osobi i tako redom – konstantno se predodređujemo za propast. “Morati” ne dopušta kompromise.
3. “Savršenstvo” bi također trebalo biti psovka
Za perfekcioniste, biti dobar u nečemu nije dovoljno. Oni moraju biti savršeni, dovraga! Jeste li ulovili ono “moraju” u prethodnoj rečenici?
Očekivanja koja dolaze s perfekcionizmom nas mogu žive pokopati. To je beskrajna utrka u kojoj nikad nećemo pobijediti.
Nikad nećete biti savršeni u svim ulogama koje imate u životu. Količina tjeskobe koju ćete osjećati pokušavajući biti savršeni supružnik, dijete ili roditelj je nemjerljiva. Razmislite o tome koliko ste vremena proveli brinući zbog nečega što nikad ne možete ostvariti.
Savršenstvo je tako opasna stvar za očekivati, u svakom pogledu. Kad bi u većini situacija bilo dovoljno učiniti nešto “dobro” ili “solidno”, zašto se mučimo tražeći neostvariti ideal?
Istina je da perfekcionisti zaista zasjaju kad pristanu zadovoljiti se “dobrim”. Ne opterećuju nas ograničenja visokih očekivanja, i to nam dopušta da radimo na zaista visokoj razini – razini koju ranije nismo uspjevali doseći.
Tjeskobnost dolazi kad postavimo pred sebe ove nedostižne, savršene ciljeve. I naši promašaji, koje ćemo gotovo sigurno doživjeti, služe tome da nas pogurnu jače prema ciljevima. Perfekcionizam postaje beskrajni ciklus tjeskobnosti i neuspjeha, kojeg se moramo riješiti.
4. Tjeskobnost je ultimatum
Tjeskobnost uvijek postavlja ultimatum. Sve ili ništa. Crno ili bijelo.
Nema sivog. Naravno, tjeskobnost će se sakriti u nijansama naših sumnji, ali će nas prisiliti da sebe i situacije u svojoj okolini promatramo samo crno-bijelo. Tjeskobnost će nas uvjeriti da imamo samo jedan izbor.
