U prošlosti se vjerovalo da je proteina nikad dosta. Početkom 20. stoljeća, Amerikancima se govorilo da moraju jesti mnogo više od 100 grama proteina dnevno. Još pedesetih godina se u zdravstveno osvještenim krugovima smatralo da treba jačati unos proteina.
Protein je esencijalna hranjiva tvar za ljudsko tijelo. Riječ je o polimernim lancima sastavljenim od aminokiselina povezanih peptidnim vezama. Tijekom probave, proteini se razgrađuju u želucu. To čine enzimi zvani proteaze, a proteine razbijaju na manje polipeptide kako bi tijelu pribavili aminokiseline.
Proteini su prvi nutrijent koji je otkriven i imenovan, a ključan je za izgradnju, popravak i održavanje tkiva. Aminokiseline su gradive jedinice proteina, a od moguće 22 tijelo ih ne može sintetizirati osam.
Te, esencijalne, aminokiseline prisutne su u velikim količinama u biljnoj hrani, otkuda ih životinje dobivaju. Ima ih u kupusu, brokuli, krastavcima, rajčici, raštiki i mnogim drugim vrstama biljne hrane.
Jednom kad je protein razbijen na aminokiseline, one se koriste kao prekursori u sintezi nukleidnih kiselina, koenzima, hormona, za popravak stanica i druge procese esencijalne za život. Aminokiseline koriste se i za izgradnju novog tkiva, uključujući mišiće, kao i popravak oštećenog tkiva.
Mit o proteinima vezan je uz tri povijesne okolnosti. Prvi je izjava koju je iznijel Frances Moore Lappe u svom bestseleru “Diet For A Small Planet” (Prehrana za mali svijet), u kojoj je ustvrdila da su proteini “nepotpuni”. Dvadeset godina kasnije povukla je tu teoriju i rekla da je gadno pogriješila (i istraživanja se slažu s time). Ali mnogo manje ljudi je pročitalo to, pa vjeruju u tu pogrešnu teoriju i danas. Trebaju nam sve esencijalne aminokiseline, i biljke ih imaju. Ali ne trebamo ih u svakom obroku, jer ih naša tijela skladište i recikliraju. Lako je dostići svoje dnevne potrebe za proteinima i aminokiselinama na biljnoj prehrani.
Problematična industrija
Drugi problem su industrija mesa, ribe i peradi. Kako bi održali svoj rast i profite, interesne udruge mesnih industrija promoviraju meso kao jedini dobar izvor proteina. Čut ćete sve i svašta u reklamama, primjerice da su mame odabrale mehanički usitnjeno životinjsko tkivo kao hranu za svoju djecu. U časopisima ćete često pročitati članke koji ističu zdravstvene prednosti jedenja pilećeg mesa i ribe, obično iz pera dijetetičara, liječnika i drugih stručnjaka. Ono što se ne ističe je da se ti članci često pozivaju na studije koje podupire mesna industrija, ili su čak i sami autori bliski interesnim udrugama proizvođača. Najnoviji primjer je slučaj američke industrije jaja, koja je trošila milijune na prikrivenu i ilegalnu medijsku kampanju protiv veganske majoneze.
Malo ljudi shvaća da su proteini u hrani životinjskog podrijetla došli sintezom iz biljne hrane koju su te životinje pojele. To je kao da jedete protein “iz druge ruke”.
Nema puno istine ni u trećem mitu, onom da je za vegansku prehranu s dovoljnom količinom proteina potrebno kupovati skupe sastojke poput tofua, seitana, tempeha i raznih nadomjestaka od soje. To su nekad bili luksuzni i veoma skupi sastojci, koje se moglo nabaviti samo u rijetkim specijaliziranim dućanima. Iako su sve te stvari ukusne, može se jako dobro (i jeftino) jesti samo od najobičnijih biljnih sastojaka. Primjerice, svako povrće i žitarica u sebi sadrži bar nešto proteina, a mahunarke, poput leće ili najobičnijeg graha, su prepune proteina. Također, ni tofu i seitan više nisu toliko skupi ni rijetki, ima ih na policama najobičnijih supermarketa u Hrvatskoj. Pojavile su se i brojne privatne radionice koje ih proizvode, pa im je konkurencija na tržištu toliko srušila cijenu da su postali jeftiniji od mesa.
Iako mnogi vjeruju da je meso jedini dobar izvor proteina, a vegane često pitaju kako dolaze do proteina, ima nade na kraju tunela. Veganski pokret jača, a mnoge studije danas pokazuju da se iz veganske prehrane može dobiti ne samo proteine, nego i sve druge sastojke koje tijelo treba.
(prilagođeno s Essential Vegana)
[…] to je daleko od istine. Na Fresh.hr smo već u nekoliko navrata pisali o bjelančevinama kod vegana, a nutricionistica Julieana Hever […]