Ultraprerađena hrana posljednjih je godina postala gotovo sinonim za “lošu prehranu”. Čips, gazirana pića, slatkiši i gotovi proizvodi lako se uklapaju u tu priču. Ali NOVA klasifikacija u istu široku kategoriju može staviti i proizvode koji se nutritivno dosta razlikuju.
Nova meta-analiza randomiziranih kontroliranih pokusa iz 2026. zato je važna jer pokušava odgovoriti na preciznije pitanje: jedemo li više i dobivamo li na težini zato što je hrana “ultraprerađena” ili zato što su takvi jelovnici često energetski gušći i lakši za brzo jedenje?
Što zapravo znači “ultraprerađeno”
NOVA sustav hranu razvrstava prema stupnju i svrsi industrijske obrade. Ultraprerađeni proizvodi obično sadrže više sastojaka, aditive, arome, emulgatore ili komponente koje se rijetko koriste u kućnoj kuhinji.
Problem je što kategorija nije nutritivno homogena. U njoj mogu završiti i proizvodi s puno šećera, soli i masti, ali i neke industrijski proizvedene žitarice, biljni napitci ili kruhovi koji po sastavu nisu nužno jednako problematični.
Što pokazuje nova meta-analiza RCT-ova
Meta-analiza objavljena u rujnu 2026. uključila je deset randomiziranih studija koje su uspoređivale prehranu s više ultraprerade i prehranu s manje prerađenim proizvodima.
Sudionici su u UPF uvjetima u prosjeku jeli više energije, brže jeli i dobivali više na težini. Najdosljedniji nalaz bio je upravo veća brzina jedenja i veći porast tjelesne mase.
Ali postoji važna nijansa: kada su UPF i manje prerađene dijete bile slične energetske gustoće, razlika u unosu energije gotovo je nestala. Kada je UPF prehrana bila energetski gušća, razlika je bila mnogo veća.
Znači li to da je “procesiranje” nevažno?
Ne. Procesiranje može utjecati na teksturu, brzinu jedenja, dostupnost energije, okus, sitost i način na koji kombiniramo sastojke. Ali noviji podaci sugeriraju da nije dovoljno vidjeti oznaku “UPF” i zaključiti da je upravo stupanj obrade jedini uzrok problema.
Energetska gustoća, sastav, količina vlakana, proteina, vode i struktura hrane vjerojatno zajedno objašnjavaju dio učinka.
Najpoznatiji pokus: oko 500 kcal dnevno više
U često citiranom NIH pokusu iz 2019. sudionici su na ultrapreradenoj prehrani spontano jeli oko 500 kcal dnevno više i u dva tjedna dobili oko 0,9 kg. Na manje prerađenoj prehrani izgubili su sličnu količinu.
To je snažan signal da tip hrane može utjecati na spontani unos energije. Ali taj je pokus također pokazao koliko je teško odvojiti “obradu” od teksture, energetske gustoće i drugih svojstava obroka.
Je li svaki UPF loš?
Nije korisno sve proizvode u istoj kategoriji tretirati jednako. Praktičnije je pitati:
- koliko je proizvod energetski gust
- koliko ima vlakana i proteina
- koliko dodanih šećera i soli sadrži
- je li ga lako pojesti vrlo brzo
- zamjenjuje li nutritivno bolju hranu ili samo čini prehranu praktičnijom
Primjerice, proteinski jogurt, integralni industrijski kruh i čips mogu svi biti visoko prerađeni, ali nemaju isti nutritivni profil niti istu ulogu u prehrani.
Što napraviti bez brojanja NOVA kategorija
Za većinu ljudi korisniji je jednostavniji obrazac: neka većinu prehrane čine minimalno prerađene namirnice i jednostavni proizvodi, a industrijski praktični proizvodi neka budu dodatak, ne osnova svakog obroka.
To uključuje povrće, voće, mahunarke, cjelovite žitarice, orašaste plodove, jaja, ribu, meso prema izboru, jednostavne mliječne ili biljne proizvode i kuhana jela.
Freshov vodič Kako odabrati dobar kruh koristi upravo taj pristup: deklaracija i stvarni sastav važniji su od marketinške etikete.
Najkraći zaključak
Ultraprerađena hrana nije beznačajna kategorija, ali nije ni savršena dijagnoza kvalitete hrane. Randomizirane studije pokazuju da UPF prehrana može potaknuti veći unos energije i debljanje, ali dio tog učinka vjerojatno proizlazi iz energetske gustoće i strukture hrane, a ne iz “procesiranja” kao jedine varijable.
Praktično pravilo je i dalje vrlo obično: više hrane koju je teško prebrzo pojesti i koja prirodno donosi vlakna, vodu i proteine; manje proizvoda koji kombiniraju puno energije u malom volumenu i lako se jedu bez osjećaja sitosti.