Popodnevno drijemanje ima neobičnu reputaciju. Jedni ga smatraju znakom lošeg sna i umora, drugi ga brane kao jednu od najjednostavnijih navika za vraćanje energije tijekom dana. Nova istraživanja iz 2026. ne daju jednostavan odgovor “siesta je zdrava” ili “siesta je loša”, ali sve jasnije pokazuju da trajanje drijemanja čini veliku razliku.
Sedmogodišnji follow-up iz CORDIOPREV studije pratio je 872 osobe s koronarnom bolešću srca i uspoređivao one koji ne spavaju danju, one koji drijemaju do 30 minuta i one koji spavaju dulje. Kratko drijemanje bilo je povezano s povoljnijim kardiometaboličkim profilom, osobito u usporedbi s dugim siestama. To nije dokaz da je kratka siesta uzrok boljeg zdravlja, ali dobro se uklapa u širu sliku prema kojoj kraći dnevni odmor i višesatno spavanje nisu ista stvar.
Zašto je 20 minuta drukčije od dva sata
Kada zaspite, san se postupno produbljuje. Kratko drijemanje od 10 do 30 minuta često završava prije nego što uđete dublje u sporovalni san, pa se lakše probuditi bez snažne omamljenosti. Ako spavate sat ili dva, veća je šansa da ćete se probuditi usred dublje faze i neko vrijeme biti usporeni, razdražljivi ili dezorijentirani.
Ta “sleep inertia” nije samo neugodan osjećaj. Ako morate odmah voziti, raditi s alatima ili donositi važne odluke, duga siesta koja završava naglim buđenjem može biti praktično loš izbor. Kratki nap zato često bolje funkcionira kao pauza usred dana nego kao drugi blok noćnog sna.
Što je pokazala CORDIOPREV analiza
Sudionici koji su redovito drijemali do 30 minuta imali su tijekom sedam godina nižu tjelesnu masu, BMI i opseg struka te povoljnije vrijednosti glukoze natašte, HbA1c, HOMA-IR, triglicerida i apolipoproteina B. Najdosljednije razlike vidjele su se u usporedbi s ljudima koji su redovito spavali dulje od pola sata.
Međutim, ovo je promatračka analiza navika unutar veće studije, pa ne možemo zaključiti da je kratka siesta proizvela te razlike. Ljudi koji spavaju kratko mogu se razlikovati od dugih spavača po zdravlju, lijekovima, aktivnosti, noćnom snu ili drugim navikama koje nisu potpuno mjerljive.
Dugo drijemanje može biti signal, a ne uzrok
To je posebno važno kod istraživanja koja dulju siestu povezuju s većim rizikom kroničnih bolesti. Osoba koja redovito mora spavati sat i pol popodne možda već ima loš noćni san, apneju, depresiju, kroničnu bolest ili neki drugi razlog za izraženu dnevnu pospanost.
Zato nije pošteno reći da “duga siesta uzrokuje srčanu bolest”. U epidemiologiji je teško potpuno razdvojiti uzrok od posljedice. Ipak, kada se sličan obrazac ponavlja kroz više studija, postaje razumno pitati zašto netko svakodnevno treba toliko dug dnevni san.
Šira istraživanja uglavnom favoriziraju kraće napove
Umbrella review iz 2026. sažeo je 16 meta-analiza i 244 zdravstvena ishoda. Autori su zaključili da kraće drijemanje, osobito oko 20–30 minuta, može poboljšati budnost, kognitivnu izvedbu i oporavak, dok se dulje dnevno spavanje češće povezuje s nepovoljnijim dugoročnim ishodima.
Opet, treba biti oprezan: veza između duljeg spavanja i lošijeg zdravlja ne dokazuje uzrok. Ali praktična poruka je razumna — ako vam treba kratki reset tijekom dana, nema puno razloga da ga pretvarate u višesatno spavanje.
Kada je najbolje drijemati
Za većinu ljudi najpraktičniji je rani poslijepodnevni termin, kada prirodno dolazi do pada budnosti. Ako zaspite kasno poslijepodne ili navečer, veća je šansa da ćete kasnije teže zaspati noću, osobito ako već imate nesanicu.
Ljudi koji rade u smjenama druga su priča. Njima drijemanje može biti dio strategije preživljavanja rasporeda, pa pravilo “nikad nakon 15 sati” nema puno smisla ako smjena počinje u 22 sata. O smjenskom radu i snu pripremili smo zaseban tekst upravo zato što klasični savjeti često ne funkcioniraju za sve.
Koliko dugo je dovoljno
Ako želite nap koji će vas razbuditi, a ne “ugasiti” pola dana, 10–30 minuta dobar je praktični raspon. Ne morate nužno zaspati iste sekunde kad legnete, pa alarm može biti postavljen nešto kasnije ako vam obično treba desetak minuta da zaspite.
Ako se nakon kratkog odmora osjećate gore nego prije, moguće je da vam treba malo vremena da se razbudite ili da ste već u ozbiljnom dugu sna. U tom slučaju problem nije nužno u samoj siesti, nego u tome što noću ne dobivate dovoljno kvalitetnog sna.
Kada dnevna pospanost zaslužuje više pažnje
Ako gotovo svaki dan ne možete ostati budni bez jednog ili dva duga spavanja, to nije nešto što treba automatski pripisati “takvom ritmu”. Kronična dnevna pospanost može biti posljedica nedostatka sna, apneje, lijekova, poremećaja raspoloženja ili drugih zdravstvenih problema.
Fresh je već pisao o tome kada stalni umor nije dovoljno rješavati samo s više spavanja, kao i o simptomima apneje koji se lako previde. Siesta može pomoći da pregurate dan, ali ne bi trebala stalno maskirati problem koji traje mjesecima.
Najkorisniji način gledanja na siestu
Kratko popodnevno spavanje nije ni čudesna zdravstvena intervencija ni loša navika koju treba izbaciti. Kod ljudi koji inače dovoljno spavaju može biti sasvim razuman način da podignu budnost i raspoloženje tijekom poslijepodneva.
Veći znak pitanja nastaje kada drijemanje redovito traje dugo, remeti noćni san ili postane jedini način da ostanete funkcionalni. U tom slučaju važnije je pitati zašto ste toliko pospani nego raspravljati o tome je li siesta “zdrava”.