Bicikl nije univerzalno rješenje za svaki grad i svaku osobu, ali ondje gdje postoje sigurne rute može biti jedan od najjednostavnijih načina da svakodnevno kretanje spojimo s prijevozom.
WHO aktivnu mobilnost — hodanje i bicikliranje — ističe kao način povećanja tjelesne aktivnosti uz istodobno smanjenje prometne gužve, buke i emisija.
1. Kretanje se ugrađuje u dan
Najveća prednost bicikla nije to što izgleda kao trening, nego što zamjenjuje put koji biste ionako morali napraviti. Time tjelesna aktivnost ne traži poseban termin.
2. Za kratke gradske relacije može biti vrlo praktičan
Na rutama od nekoliko kilometara bicikl može biti konkurentan automobilu kada se uračunaju gužve i traženje parkirnog mjesta. Naravno, to ovisi o infrastrukturi i sigurnosti rute.
3. Aktivni prijevoz ima zdravstvene koristi
Redovito bicikliranje doprinosi aerobnoj aktivnosti i može pomoći u smanjenju rizika od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2. Korist ne zahtijeva sportski tempo.
4. Manje motoriziranih vožnji znači manje emisija
Zamjena dijela kratkih automobilskih putovanja biciklom smanjuje emisije iz prometa i buku. U gradovima s velikim prometnim opterećenjem to je korist koja nadilazi pojedinca.
5. Trošak po vožnji je nizak
Nakon početne kupnje i redovitog održavanja bicikl nema gorivo, registraciju ni parking. Ipak, kvalitetna brava, svjetla, servis i eventualna kaciga dio su realnog troška.
Sigurnost je važnija od entuzijazma
Koristite svjetla, budite vidljivi, pratite prometna pravila i birajte rutu koja vam djeluje sigurnije čak i ako je malo dulja. Ako infrastruktura na određenoj dionici nije primjerena, kombinacija bicikla i javnog prijevoza može biti bolji izbor.
Ne morate odustati od automobila
Cilj nije “postati biciklist” kao identitet. Dovoljno je zamijeniti jednu ili dvije vožnje tjedno kada uvjeti to dopuštaju. To je realniji početak od potpune promjene prijevoza preko noći.