O njemu se govori malo, premalo, gotovo pa i nikako. Reagiramo -ako reagiramo – tek kad se posljedice počnu javljati na tjelesnoj razini. Tek u tom trenutku, kada imamo neki opipljiv simptom počinjemo tražiti uzrok. Mentalno zdravlje u našem je društvu još uvijek tabu i reći nekome da posjećujete psihologa u velikoj većini slučajeva kod druge strane gotovo uvijek izaziva pitanje- što s tobom nije u redu?
Činjenica je pak da bismo se više manje svi mogli uputiti na savjetovanje – nema tog čovjeka koji je lišen mentalnih i emocionalnih izazova. Svi se u nekom trenutku života nađemo na raskrižju, pred preprekama i izazovima, u situacijama koje nas zadese neočekivano, koje nas protresu iz temelja, koje nas zbune i dovedu do toga da se jednostavno ne osjećamo dobro. I dok je sasvim u redu biti tužan, jednako kao i sretan, postoji razlika između uobičajenih svakodnevnih turbulencija i onih koje zahtijevaju našu pažnju i posjet stručnjaku. Jednako kao što biste otišli liječniku kada osjetite da vas grlo već duže boli, na isti je način potrebno brinuti i o mentalnom zdravlju bez obzira što simptome nekog disbalansa iz tog područja ne možete napipati prstima.
Ponekad je dovoljan razgovor s prijateljima, no ponekad je potreban stručnjak koji nam može pomoći da shvatimo gdje leži korijen problema koji nas je zavezao i ne dopušta nam da živimo svoj život u punini kako bismo trebali i kako zaslužujemo. Osjećati se dobro i na miru sa sobom nije nešto što je rezervirano samo za odabrane, na to imamo pravo svi. Često nam nije jasno kako naš unutarnji, „nevidljivi“ život utječe i na naše fizičko zdravlje – puno je bolesti modernog doba povezano baš s neravnotežom u tom polju.
Upravo zato započinjemo razgovor o toj iznimno važnoj temi kako bismo osvijestili važnost brige o mentalnom zdravlju, razbili predrasude i potaknuli vas da ne oklijevate u traženju pomoći kad vam je ona potrebna. Iz osobnog iskustva i iskustva brojnih ljudi oko sebe mogu reći da vam tako nešto može samo koristiti. Isto smatra i naša sugovornica, Marina Nekić, docentica na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru i geštalt psihoterapeutkinja koja nam je pomogla razjasniti neke pojmove i objasnila kada je vrijeme za potražiti pomoć.
Psiholog, psihijatar, psihoterapeut…?
Prije svega, treba razjasniti tri pojma odnosno stručnjake koji se bave mentalnim zdravljem- psihoterapeuta, psihijatra i psihologa.
„Sve se tri grane bave mentalnim zdravljem, s tim da je psihijatar osoba koja je završila medicinu i specijalizirala psihijatriju, stoga je stručna u propisivanju adekvatnih farmakoloških preparata u funkciji poboljšanja tjelesnog i mentalnog zdravlja. Psiholog je osoba koja je završila studij psihologije, ima znanja iz kliničke psihologije. Niti psihijatar niti psiholog nisu psihoterapeuti po defaultu ako ne završe dodatnu edukaciju. Psihoterapija je zapravo posebno zanimanje, a svrha je različitim psihoterapijskim tehnikama i metodama pomoći osobi da se lakše nosi s različitim psihološkim smetnjama, u doživljavanju i ponašanju“, objašnjava nam Marina Nekić.
Koliko ste spremni izdvojiti sebe za sebe?
Na pitanje o tome zašto misli da je posjet psihologu još uvijek tabu u našem društvu, Marina Nekić kaže kako smatra da je tome tako jer, kao prvo, većini ljudi nije jasno tko što radi i koje je područje djelovanja psihijatra, psihologa ili psihoterapeuta. „Kada vam to nije jasno i zbunjeni ste, onda ne znate ni na koja vrata pokucati pa onda to i ne napravite“, kaže.
Puno pomaže i dijeljenje pozitivnih iskustava ljudi koji su potražili psihološku pomoć, pogotovo javnih osoba koje govore o tome kako im je struka pomogla u riješavanju osobnih kriza.
„Nekada je briga za mentalno zdravlje na zadnjem mjestu to do liste, kao nešto o čemu ne trebamo voditi računa jer bi to trebalo funkcionirati kao švicarski sat pa onda i ne osvijestimo da su neki problemi koje imamo psihičke naravi. Pa ćemo za glavobolju popiti tabletu, a možda nešto potiskujemo jer nismo spremni ili ne znamo se s tim suočiti, ili nas boli želudac, pa ćemo opet popiti nešto, a stvar je da smo nešto psihološki pojeli ili progutali što nam nije godilo“, kaže docentica.
Rad na sebi nije lak, često zahtjeva, puno vremena i strpljenja da se posložimo ili da posložimo neke stvari u svom životu. Koliko smo spremni izdvojiti za sebe, bar koliko i za auto, ovisi o nama.
Kada je vrijeme za potražiti pomoć?
„Dakako da nam je nekada dovoljna terapija, razgovor s prijateljima, boravak u prirodi i slično. Međutim, ako primijetimo da nas to samo kratkoročno, na dan-dva rastereti i da se opet vraćamo na istu nultu poziciju, vrijeme je za nekog stručnog. Ako vidimo da smo loše, da ne funkcioniramo na više razina, ni u obitelji, ni na poslu, ni sami sa sobom i da to traje neko vrijeme i da ide prema lošije, itekako je vrijeme. Dakle, ako se osjećate preplavljenima, već neko vrijeme osjećate tugu i bespomoćnost ili ako vam se teško koncentrirati na svakodnevne aktivnosti. Problemi koje imate jednostavno se ne rješavaju unatoč podršci bližnjih. Ako previše brinete i to ide do te mjere da osjećate kao da ste na rubu, ako za rješavanje problema koristite alkohol, opijate, ili ste agresivni prema drugima ili sebi“ kaže Marina Nekić.
Na što treba obratiti pažnju pri odabiru psihologa?
Da biste s nekim mogli razgovarati o osjetljivim temama iz svog života, ma uopće se mogli otvoriti na bilo kojoj razini s tom vam osobom mora biti ugodno. Nije pretjerano reći da se između psihologa i klijenta mora dogoditi „kemija“, a to tvrdi i Američka asocijacija psihologa u uputama kako si olakšati pronalaženje stručnjaka:
„Kemija između stručnjaka i klijenta je važna, jer je važno da vam se netko svidi jer ćete s tom osobom pričati o stvarima iz svog života koje možda niste podijelili ni sa kim. Prvi kontakt može biti i telefonski gdje ćete se raspitati o tehničkim stvarima i možda u razgovoru dobijete dojam je li to osoba za vas. Važno je pitati i za edukacije koje je stručnjak završio, je li u superviziji i slično, koliko se već bavi s tim poslom (bilo da je riječ o psihoterapiji ili psihologiji ili psihijatriji) – trebate znati što želite za sebe odlaskom na psihoterapiju. Ako ne znate, ali nekako smatrate/osjećate da biste trebali, to možete razlučiti na seansi i vidjeti što vama treba, koji bi bio vaš cilj“.
Kako znati kome se obratiti?
Kad smo razlučili razlike između polja djelovanja psihologa, psihoterapeuta i psihijatra, kako znati kome se prvom obratiti?
Ponekad nam i liječnik opće prakse može dati savjet na temelju procjene situacije, a evo što kaže Marina Nekić:
„Ponekad trebamo i jednog i drugoga, da nam psihijatar kao liječnik propiše neki medikament da nam pomogne da stanemo na noge, primjerice antidepresiv ili anksiolitik, a da usporedo idemo i kod psihologa na razgovore. Sada je tu opet pitanje, je li psiholog/psihijatar i psihoterapeut? Ako je, onda mu je područje rada šire i dublje jer se educirao da pomogne“.
Bez obzira postoji li potreba za lijekovima, posjet psihoterapeutu, dugoročno gledano može samo pomoći i to u rješavanju uzroka problema, a ne samo simptoma.
„Psiholozi bez naobrazbe iz psihoterapije su savjetovatelji, pomažu da se riješi kratkoročni problemi ili izazovi, pristup je orijentiran na promjenu ponašanja, bez da se pretjerano ulazi u razloge. Cilj u psihoterapiji je pomoći osobi da pronađe svoje načine riješavanja problema, uz našu stručnu pomoć i vođenje. Stara, mislim kineska, „Ako čovjeku daš ribu, nahranit ćeš ga za jedan dan; ako ga naučiš uloviti ribu, nahranit ćeš ga za cijeli život“, kaže Marina Nekić.
