SHARE

Htjeli to priznati ili ne, mislili da je to ispravno ili propitkivali, još uvijek smo društvo u kojem su seks, a još više seksualnost tabu teme. Na sve strane okruženi smo seksualnim implikacijama, čak i u naizgled ” bezazlenim ” sadržajima poput reklama. Nije to ništa čudno jer ljudi su seksualna bića, a seks je, za većinu ljudi, sastavan dio života.

Seksualna energija nije životna energija samo zato jer se seksom služimo kao načinom reprodukcije, pa tako i produljivanja vrste. Ona nas pokreće, čak i kada toga nismo svjesni, utječe na naše akcije i na naše raspoloženje. No o njoj se, kao i o seksualnosti premalo govori na odgovarajući način. Ljudi se srame, boje ili ne znaju – teško je i očekivati što drugo u miljeu koji kvalitetne rasprave o tim pitanjima ne generira, a s druge strane ne pruža dovoljno adekvatnog ili pozitivno označenog medijskog prostora onima koji to pokušavaju.

Projekt Seksoteka Marine Krleže, bivše novinarke i profesorice hrvatskog jezika i književnosti, a sada zaposlenice u području digitalnog marketinga, mogao bi promijeniti taj nezavidni položaj koje pojmovi seksa i seksualnosti imaju u našem društvu.

Osnivačica Seksoteke Foto: Saša Zinaja
Osnivačica Seksoteke Foto: Saša Zinaja

“Osnovni je cilj Seksoteke ljudima pružiti znanje i informacije te ih navesti da razmišljaju o svojoj i tuđoj seksualnosti kako bi iz nje izvukli maksimum i naučili nešto o svijetu i ljudima različitima od sebe te ih pritom, kao takve, poštivali. Nakon što se seksualnost detabuizira, trebat će manje potrebe za teorijom, a u praksu će se ulaziti sigurnije i bez mnogo pritiska i očekivanja”, kaže Marina Krleža.

Seksoteka želi i potaknuti ljude zadužene za odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj da „ u nastavni plan i program uvedu Zdravstveni odgoj u kojem će seksualnost biti zastupljena daleko više nego što je bila u programu koji, na kraju, nije ni apliciran ” .
Projekt je pokrenuti u veljači ove godine, a ideju za njega Marina je Krleža dobila prije nekoliko godina kad je, komunicirajući s ljudima uvidjela da malo razgovaraju o seksualnosti sa svojim partnerima, a još manje u njoj uživaju i istražuju je bez srama i laži.

“Radi se o jednostavnoj potrebi da komuniciram o nečemu što mi je blisko. Svima taj seks služi kao neki ispušni ventil, a nitko na njega ne gleda dubinski, kao na stil života, nešto u čemu se može istinski i nesmetano uživati te pritom to ne kriti, poglavito ako ste žena”.

Ako pogledate sadržaje koji vam se nude u medijskom mainstreamu, časopise, portale i slične formate, počinjete uviđati jednu veliku prazninu. Osjećaj je sličan čitanju romana iz razdoblja realizma koji je težio tome da uhvati svaki detalj života vremena i prostora koje prikazuje. Seks je naravno iz toga bio isključen ili vrlo oprezno impliciran pa se tako sjećam kako za vrijeme prvog čitanja Zločina i kazne nikako nisam bila sigurna je li Sonja prostitutka.

Foto: Ivan Brezovec
Foto: Ivan Brezovec

Danas je situacija drugačija, slobodni smo napisati riječ seks, postoje naslovnice časopisa koje nam donose deset novih poza u kojima ćemo uživati ( u heteroseksualnom seksualnom odnosu naravno ), ali mi se pristup tim temama čini nezadovoljavajuć, samo naizgled otvoren, a u suštini vrlo konzervativan.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije seksualnost se odnosi na samu jezgru ljudskog bića koja uključuje spol, rod, seksualni i rodni identitet, seksualnu orijentaciju, eroticizam, emocionalnu privrženost i ljubav te reprodukciju. Seks je jedna od manifestacija seksualnosti, aspekta ljudskog života koji je podložan mijeni, istraživanju i razvoju kao i svaki drugi.

Seksoteka je projekt koji to uzima u obzir, koji će inzistirati na aspektu detabuiziranja, istraživanja i oslobađanja seksualnosti i to kroz stručne i analitičke, ali i fikcionalne tekstove te druge sadržaje. Namijenjena je mladima koji ulaze u svijet seksa, znatiželjnim ljudima koji vole naučiti nešto novo, erotofilima koje svaki zdrav erotski ili pornografski sadržaj opušta, muškarcima koji priznaju da o seksu ne znaju mnogo, a prije svega – ženama.

“Cilj mi je da nas počne pratiti što više žena koje još nisu prošle proces spoznaje o mogućnostima vlastite seksualnosti. Onima koje ga nisu prošle jer naprosto nisu za to imale vremena baveći se odgojem djece, bivajući uzornim suprugama, kćerkama, majkama, građankama. Mladim ženama kojima je teško doći do informacija od strane starijih žena, zato što im majke o vlastitim iskustvima premalo govore, baš kao što su i njihove bake o tome drastično malo govorile vlastitim kćerima”, kaže osnivačica Seksoteke.

Projekt ipak nije rezerviran samo za virtualne prostore, već i za one stvarne. Ove je godine tako Marina Krleža ponudila javnosti nešto drugačiju verziju Valentinova u obliku Seksotinova, eventa koji se održao u zagrebačkom Koldingu, a na kojem su se čitali erotski tekstovi.

Seksotinovo u Koldingu
Seksotinovo u Koldingu

“Bilo je to nešto što sam oduvijek maštala napraviti. Na slatkasto Valentinovo koje patetično slavi ljubav – razbiti običaj nečim nekonvencionalnim kao što je slavljenje libida i seksualnog užitka”.

Takvih evenata će sasvim sigurno i dalje biti, a Marina se nada i „ nekim ozbiljnijim događajima poput javnih rasprava i polemika “kojima će pokušati zaintrigirati javnost za komunikaciju” te pokazati da se o seksualnosti ne mora progovarati s grčem ili jeftinom odbojnošću, nego razborito, smisleno i vrlo argumentirano, baš kao i o svakoj drugoj temi ”.
Seksoteku dotada možete pratiti na službenoj web stranici te na Facebooku, a ukoliko se pronađete u opisu traženih suradnika, možda postati i jedan od autora ili autorica.

Ostavi odgovor