Hrana koju smo navikli konzumirati kao djeca, kombinacije koje su nam se često servirale i one koje nisu uvelike određuju naše kasnije prehrambene navike. Nekad to ide u našu korist, nekad baš i ne. Kako vrijeme odmiče i mi sami krojimo svoju prehranu koja je uvijek kombinacija onog na što smo navikli i onog što otkrivamo na svoju ruku.
Osobno sam imala sreću što se hrane tiče, domaća kuhinja pratila me cijelo vrijeme,a posebno su zastupljena bila variva. Među njima se isticalo varivo od smeđe leće za koje je maher bio moj djed. Za mene se okusno ništa s tim nije moglo usporediti (osim možda njegovog pašta-fažola ).
Tada nisam znala koliko je dobro za mene što toliko volim jesti leću, odnosno koliko je ona zdrava. Leće je izrazito nutritivno vrijedna mahunarka, može se pripremati brzo i na razne načine, jeftina je, dostupna gotovo svugdje i jako je ukusna.
U vremenu opsjednutosti proteinima, dobro je znati da u 100 grama leća sadrži 27-28 grama proteina, neznatan udio masnoće, a bogata je vlaknima i željezom (da bi se željezo iz leće bolje apsorbiralo potrebno je uz ili nakon obroka unijeti vitamin C, u obliku voća ili suplementa).
Postoji nekoliko vrsta leće: zelena, smeđa, crvena, žuta i crna. Zelena i smeđa odličan su izbor za pripremu variva (gdje leća može biti glavni sastojak ili dodatak primjerice varivu od žitarica), dok se ostale mogu kombinirati i “na suho”.
Leća se priprema brže od ostalih mahunarki, ovisno o vrsti, od desetak (crvena), tridesetak (crna) do 45 minuta (smeđa, zelena). Smeđu i zelenu leću možete naći u svakom dućanu s prehranom, a ostale u dućanima zdrave hrane i DM-u. One su također cjenovno najniže rangirane, a slijede ih crvena i žuta leća s dvadesetak kuna za 500 grama, te crna koja je nekih tridesetak kuna.
Uzevši u obzir sve navedeno, leća je zbilja namirnica koju ne biste smjeli izostaviti iz prehrane.
Krenut ću s receptima koje i sama često koristim, a koji su pogodni za sve ljude s puno obveza i malo vremena za provoditi u kuhinji, a koji se ipak žele dobro hraniti. Moram napomenuti da su količine sastojaka individualne, nekome treba veća količina da se najede, netko voli više začinjenu hranu, netko ne smije jesti začinjeno.
Varivo od smeđe ili zelene leće
Za jednu osobu obično mi budu dosta tri šake leće koje prije kuhanja namočim u vodi (mada nije neophodno). Zatim leću procijedim, isperem te je dodam u lonac u kojem se na laganoj vatri i malo suncokretovog ili maslinovog ulja pržio češnjak. Miješam smjesu par minuta te dodam narezani krumpir i mrkvu srednje veličine. Dolijem vode dovoljno da prekrije sastojke, posolim, poklopim te malo pojačam vatru. Dok se varivo kuha, možete obavljati neke druge stvari po kući, što je prednost kuhanja variva jer ne zahtijeva stalnu prisutnost uz štednjak. Ipak svakih sedam–osam minuta promiješajte varivo i kad se leća već malo raskuha, smanjite vatru te po potrebi dodajte vode i papra. Varivo se kuha nekih 45-60 minuta, ovisno o leći i koliko kašasto varivo želite dobiti (ako želite zgusnutiju varijantu, dodajte krumpir više i zgnječite par komadića kad je već u polukuhanom izdanju).
Varivo od leće i ječma
Slično kao i prethodni recept, s tim da se ječam prethodno svakako treba namočiti u vodi (najbolje i najjednostavnije preko noći; šaka i pol leće i šaka i pol ječma ). U loncu na maslinovom ulju popržite malo crvenog luka, a onda dodajte i češnjaka i soli po želji. Dodajte dvije nasjeckane mrkve te procijeđenu leću i ječam. Promiješajte, dodajte vodu da prekrije smjesu, popaprite po želji, a možete dodati i lovorov list ako vam se sviđa njegova aroma te nasjeckanu rajčicu ili malo njenog soka (ja koristim isključivo svježu rajčicu). Poklopite, pojačate vatru i pustite da se kuha nekih 45-60 minuta uz povremeno miješanje te dodavanje vode ili soli po potrebi i želji (ovisno o ječmu koji se najdulje kuha; također, zbog sluzi koju pušta izvrstan za želudac).
Crvena leća ili ekspresna večera
Crvena leća namirnica je koju uvijek imam u kuhinjskom ormariću. Razlog je u brzoj pripremi i velikoj nutritivnoj vrijednosti.
U uzavrelu vodu stavim šaku ili dvije prethodno isprane crvene leće, posolim je i smanjim vatru. Ovisno o tome kolik kašastu leću želim jesti, kuham je 7-10 minuta, nakon čega je ocijedim (u malom, mrežastom cjedilu, pa se dobiju dvije polukuglice leće) i polijem maslinovim uljem. Može ju se i začiniti sa dodacima po volji, osobno preferiram češnjak i prstohvat lanenih sjemenki.
Može se činiti kao mali obrok, ali leća je iznimno zasitna namirnica. Nekad uz nju još nasjeckam mlade mrkvice po kojoj nacijedim malo limunova soka (vitamin C potreban za bolju apsorpciju željeza iz leće) i maslinovog ulja, no možete je kombinirati s čime god želite.
Žutu leću još nisam probala no ovaj recept čini mi se zanimljivim, pogotovo za one koji vole malo “jače” odnosno začinjenije stvari ali su i voljni potrošiti nešto više vremena na pirpremu obroka. U ljetno vrijeme salate su višestruko zgodna forma za konzumaciju, a ovo je recept kojeg planiram isprobati čim prije , s naravno svježom lećom i gljivama, a i vama preporučujem isto (jednostavnu salatu možete napraviti i samo od zelene leće, začiniti je s vinskim octom, maslinovim uljem te crvenim lukom).
