Tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u, Adelle Davis je popularizirala naviku čuvanja vode u kojoj je kuhano povrće. Ta preporuka je nastala zbog teze da vitamini i minerali izlaze iz povrća, a ostaju u kuhanoj vodi. Tu, mineralima obogaćenu vodu, možete navodno dodavati u juhe i umake, kako bi uživali u nutritivnom bogatstvu. Međutim, ima li ovaj savjet znanstveno pokriće? Treba li sačuvati vodu u kojoj je kuhano povrće?
Čini se da ipak da ta voda može donijeti više štete nego koristi. Ako povrće koje kuhamo nije organsko, pesticidi i nitriti iz komercijalnog gnojiva mogu završiti u vodi. Čak i povrće koje nije puno prskano, kao primjerice šparoge, mogu biti riskantne, jer se ti usjevi u pravilu plode komercijalnim preparatima s visokim udjelom nitrita.
Kuhanjem zelenog povrća kao što su brokula, cvjetača, kupus, prokulice, ili kelj, ispuštaju se goitrogeni spojevi (koji blokiraju štitnjaču), stoga bi tu vodu trebali odbaciti. Voda u kojoj se kuhao krumpir sadrži hemaglutinine, koji remete formiranje crvenih krvnih stanica (trombocita).
Tamno zeleno lisnato povrće, kao što je špinat, list cikle, blitva i slično, sadrže oksalnu kiselinu koja blokira apsorpciju kalcija i željeza. Ta iritantna kiselina također uzrokuje poremećaj sluznice u ustima i crijevima, a pridonosi stvaranju bubrežnih kamenaca.
Jedenje zelenog odnosno zelenog lisnatog povrća u sirovom obliku također nije najsretnije rješenje, budući da već navedeni spojevi prave probleme i kad ih jedete nekuhane.
Dakle, preostaje samo nekoliko povrtnih vrsta čija je voda od kuhanja sigurna za piće. Pričamo o organskom korjenastom povrću (mrkva, pastrnjak, bijela repa, cikla), organskim tikvama (bundeva, tikvica), organskim lukovicama (luk, poriluk, češnjak), i organsko povrće iz porodice beladona (rajčica, patlidžan, i paprika). Vodu koja ostane nakon kuhanja tog povrća, slobodno možete popiti.
Također, voda koja ostaje nakon kuhanja slanutaka i mahunarki, može poslužiti kao zamjena za jaja u veganskim receptima (pogotovo slasticama).
Treba li sačuvati vodu u kojoj je kuhano povrće?
Ako vam je preteško razaznati sigurno organsko povrće od nesigurnog i komercijalno uzgojenog, možda je najbolje da ne koristite vodu u kojoj je kuhano povrće.
Pogotovo je važno da ne koristite tu vodu u kašicama za bebu.
Još jedna napomena: Gotovo svo povrće formira nitrite nakon kuhanja, i tijekom pohrane u hladnjak. Ti nitriti mogu postati kancerogeni u crijevima, stoga je bolje izbjegavati povrće stavljati u hladnjak, a nije ga ni dobro podgrijavati – ovo se pogotovo odnosi na zeleno lisnato povrće, koje ima visok udio nitrita kada se sadi komercijalno.
(izvori: TheHealthyHomeEconomist.com, vegansociety.com)