Sredinom prošlog stoljeća najpopularnija svjetska vrsta banane – slatka, kremasta sorta zvana Gros Michel, podrijetlom iz Južne Amerike – gotovo je nestala s lica Zemlje. Tada je to bila jedina banana koja se izvozila.
Jedna vrsta gljivica, zvana “panamska zaraza”, koja se prvo pojavila u Australiji krajem 19. stoljeća, je uzrokovala izumiranje banana, nakon što se proširila po drugim kontinentima. Šteta je bila toliko ogromna, da je, u nekoliko desetljeća, Gros Michel sorta skoro izumrla.
Danas, preko 50 godina kasnije, novi tip te bolesti prijeti sorti Cavendish – koja je zamijenila Gros Michel, i danas je najprepoznatljivija vrsta banane (99 posto banana na tržištu su Cavendish sorte).
A ne postoji način da zarazu zaustavimo, čak niti suzbijemo.
Taj nesretan zaključak donijela je studija objavljena u PLOS Pathogensu, i pokazala je da banane danas izumiru od “Tropical race 4”, nove, još moćnije mutacije sablasne Panamske zaraze.
Točnije, istraživači upozoravaju da se bi ta nova bolest (koja je začeta u jugoistočnoj Aziji prije pedesetak godina) mogla proširiti na druge krajeve Azije; Afriku, Bliski istok, i Australiju, i da će s vremenom doći i do Južne Amerike, gdje se proizvodi najviše banana.
I uopće nije pitanje hoće li Tropical Race 4 zaraziti najveće plantaže banana, pitanje je kad.
Zašto je ova zaraza toliko opasna za uzgoj banana?
Odgovor leži u načinu uzgoja. Iako postoji na desetke različitih sorti koje se uzgajaju (često blizu jedna drugoj), banane iz komercijalnog uzgoja su praktički klonovi.
To olakšava velikim tvrtkama kao što su Dole i Chiquita da kontroliraju urod, i proizvode masivne količine banana jeftino i bezbrižno – i zbog toga je banane tako lako pronaći u trgovinama posvuda. Ali tako uniformirane banane su izloženiji zarazama, i nametnicima.
Izumiranje sorte Gros Michel najbolji je primjer toga. Kad je Panamska zaraza došla kontinent, ništa je nije moglo zaustaviti.
“Čitavi usjevi su probadali, potom su proizvođači donijeli logičnu odluku: premjestili su nasade negdje drugdje u Južnoj Americi”, rekla je Gwynn Guilford lani.
“Ali bolest se proširila. Nakon što je uništila plantaže u Kostariki, Panamska bolest je došla i do Gvatemale. Stigla je redom i do Nikaragve, Kolumbije, i Ekvadora. Od kraja 19. stoljeća pa do 1960. godine (otprilike 77 godina ukupno), Panamska zaraza je iskorijenila sortu Gros Michel sa svih plantaža na Planetu.”
I utjecaj se bio osjetio posvuda na svijetu. Pogotovo u SAD-u, gdje je nestašica banana ranih 1920-ih godina inspirirala pjesmu “Yes, We Have No Bananas.”
Zaraza je dokaz koliko je monokultura riskantan posao. Iako će znanstvenici možda uzgojiti i bolju sortu od Cavendisha, trenutno nemamo adekvatnu zamjenu koja je otporna na Tropical Race 4.
Kad stigne do Južne Amerike, kao što se očekuje, mogli bi za nekoliko desetljeća ponovo izgubiti najpopularniju svjetsku bananu. Uživajmo dok možemo.
(izvor: the star.com)