Tri velike prijetnje opstanku čovječanstva nestale bi odmah da svi prestanu jesti meso

Na prizemnoj razini, debata oko veganstva u našem društvu kreće se uglavnom oko istih argumenata. Pobornici veganstva pozivaju se na argumente kao što su patnja i bol životinja, te gađenje prema ideji da jedu nečije tkivo i izlučevine.

Protivnici veganstva tvrde da je meso nužno ljudima zbog prehrambene vrijednosti, da životinje nisu svjesne sudbine koja im se sprema pa je njihova patnja nebitna ili prihvatljiva, da je to tradicija i da se nikad ne bi mogli odreći okusa mesa.

U cijeloj toj debati, obje strane zaboravljaju naglasiti da naš opstanak izravno ovisi o našem odnosu prema životinjama. Prekidanje okrutnosti jednostavno bi uklonilo tri najveće prijetnje trenutno nadvijene nad svijetom. Prijetnje daleko opasnije od šačice ekstremista koji luduju na Bliskom istoku. Prijetnje zbog kojih bi se trebali buditi noću u hladnom znoju, ali ih ignoriramo.

Evo što bi sveopće veganstvno donijelo svijetu:

Mogli bi zaustaviti klimatske promjene

Zamislite dva ljudska bića. Ono prvo živi u SAD-u, energetski najrasipnijem društvu na svijetu. Vozi veliki SUV, koji troši nevjerojatne količine goriva. Svuda ide autom, kupuje gomile nepotrebnih stvari, koristi plastične vrećice. Ali je vegan – jede samo biljnu hranu. Ono drugo živi u nekoj zemlji skromnije energetske potrošnje, recimo Hrvatskoj. Na posao ide biciklom ili javnim prijevozom, reciklira, ima svoju platnenu vrećicu za dućan. Ali jede meso i druge životinjske proizvode svaki dan.

Nagradno pitanje je, tko od njih više doprinosi globalnim klimatskim promjenama? Trik pitanje. Skromna svejetkinja iz Hrvatske je gora za okoliš od bahatog vegana iz SAD-a. Prema podacima američke agencije za okoliš EPA-e, stočne fekalije proizvode oko 10 posto globalne emisije metana (to je staklenički plin 23 puta gori od CO2). To se odnosi samo na preradu fekalija, ne i na metan koji krave i druga stoka emitiraju iz svojih probavnih sustava.

FAO (UN-ova agencija za hranu), kaže da je poljoprivreda odgovorna za 18 posto svih emisija CO2 na svijetu, a da najveću većinu toga čini uzgoj stoke. To je više nego proizvede prijevoz! Također, šteti treba dodati i dodatno narušavanje sustava izmjene CO2 zbog strahovito velikih površina šuma koje se krče zbog uzgoja stoke, osobito u Južnoj Americi.

Nemojte misliti da su klimatske promjene nešto bezopasno, da se odnose samo na to hoćete li imati malo toplije ljeto ili malo manje snijega na zimu. Već sada su klimatske promjene uništile okoliš u najosjetljivijim dijelovima, poput Arktika, gdje su stradali cijeli ekosustavi, a ljudske zajednice su doslovno ostale bez tla pod nogama.

Nije nemoguće da nam se dogodi kao Kaliforniji – jednog dana kiša je prestala padati, i tako četiri godine. Neki dijelovi Bliskog istoka uskoro bi mogli postati nenastanjivi. Kad se to dogodi, sadašnja navala izbjeglica izgledat će kao obiteljski piknik. U svim prognozama koje rade UN i druge institucije, migracije stanovništva izazvane klimatskim promjenama navode se kao jedna od najvećih prijetnji miru i sigurnosti. Sve se to može jako usporiti, ublažiti, a možda i preokrenuti. Samo kad bi svi prestali jesti meso.

Riješila bi se kriza s nedostatkom pitke vode

Lijepo je živjeti u zemlji u kojoj je voda pitka. U kojoj možeš otvoriti slavinu i napiti se bistre, zdrave vode po popularnoj cijeni. Ali što ako druge zemlje, veće i bogatije od naše, ostanu bez vode? Nećemo ih moći spriječiti ako odluče uzeti našu vodu.

Ako vam taj scenarij pomalo izgleda kao sinopsis za SF film “Igre žeđi”, niste baš pratili što se događa s pitkom vodom u svijetu. Nije problem samo u zadovoljavanju potreba stanovništva – dnevno popijemo po dvije litre, i to nam je dovoljno za komotno preživljavanje. Potrošimo još nekoliko stotina litara na pranje, puštanje vode u WC-u i za druge potrebe. Voda se troši i na druge stvari – u proizvodnji goriva, primjerice. Da bi automobil prešao jedan kilometar, u proizvodnji se potroši litra i pol vode.

Međutim, najgori potrošač je poljoprivreda. I to, točnije, stočarstvo. Za uzgoj kilograma kukuruza potrebno je oko 1000 litara vode, ili jedan kubik. A jedna krava u uzgoju, do težine nakon koje ide na klanje, pojede tijekom više mjeseci tisuće i tisuće kilograma kukuruza. Sad već pričamo o milijunima litara vode za jednu kravu.

A sve bi se to moglo spriječiti da jednostavno ljudi pojedu onu hranu koja je uzgojena za kravu. Naravno, reći ćete, kod nas se kukuruz ne navodnjava, kod nas pada kiša. Da, zasad.

Ljudi su pokazali da su spremni otići u rat zbog nafte. Što mislite, na što će tek biti spremni zbog vode, kad je ponestane?

Nestalo bi zaraznih bolesti

Sjećate se kako su europski osvajači za tren istrijebili stanovništvo Amerike, iako su bili brojčano daleko inferiorni? To se dogodilo jer su Europljani stigli oboružani moćnim klicama bolesti na koje su oni bili otporni, a stanovnici Amerike nisu. Razlog je bio vrlo jednostavan – Europljani su došli iz civilizacije u kojoj su ljudi živjeli uz bok velikom broju životinja – krava, kokoši, ovaca – koje su bile rezervoari iz kojih su bolesti preskakale na ljude. To im je dalo otpornost na zaraze, kao i cijelu kolekciju bolesti koje su za njih bile bezopasne, a za nenavikle stanovnike Amerike smrtonosne.

Cijele civilizacije diljem Sjeverne i Južne Amerike nestale su tijekom nekoliko desetljeća, neke i prije nego su europski osvajači stigli do njih.

Istina koja se krije iza toga je da su gotovo sve naše zarazne bolesti došle od životinja koje koristimo za hranu. Sjećate li se panika oko “svinjske gripe” i “ptičje gripe”? Njihova imena su doslovna. I jedna i druga došle su od domaćih životinja, svinjska od svinja, a ptičja od kokoši uzgajanih za prehranu, za koje se pretpostavlja da ih je zarazila neka divlja ptica. Jednom kad taj virus preskoči barijeru do čovjeka, dolazi u njegov organizam kao posve nova nepoznanica, nešto slično onome kako su europske bolesti došle stanovnicima Amerike.

Zloglasni SARS, od kojeg su u Aziji umrle tisuće ljudi, usprkos suvremenim mjerama liječenja i sprečavanja širenja zaraze, je virus koji je na ljude prešao sa šišmiša. Ali posrednim putem – nakon što su šišmiši ulovljeni i prodavani na tržnicama, gdje su došli u dodir s drugim životinjama. Znanost je prilično sigurna da je HIV, uzročnik AIDS-a, prešao na ljude putem majmuna koje se lovilo za hranu.

Preostaje nam samo da čekamo, koja će sljedeća gripa biti poput takozvane španjolske, one koja je nakon Prvog svjetskog rata pobila 50 milijuna ljudi. Mislite da ste sigurni jer ste mladi i zdravi? Španjolska gripa je poštedila starce i djecu. Umirali su samo ljudi u naponu snage.

Svi bi ti rizici jednostavno nestali kad bi ljudi prestali jesti životinje. Kontaminacija nekom bolešću izravno od divlje životinje koja živi u prirodnom staništu je gotovo nemoguća. Pred nama je doslovno prilika da istrijebimo zarazne bolesti, a nitko ne želi to priznati.