Marina Zrnić piše blog Figgy Piggy i autorica je knjige “Hvala, danas ne kuham”. Ovaj tekst izvorno je objavljen na njenom blogu 16. siječnja 2014.
Vjerujem da su youtube videi i postovi o temi “što jedem tijekom dana kao sirovi vegan” svima jako zanimljivi i inspirativni, no u isto vrijeme mogu biti zbunjujući i navesti početnike na krivi put. Prva stvar koju biste trebali uzeti u obzir gledajući takve video uratke je činjenica koliko dugo je autor na sirovoj prehrani. Iskreno, ja ne bih previše davala na važnosti videu osobe koja je na sirovom nekoliko mjeseci ili pola godine. Zanimljivo je to pogledati, ali ne uzimati kao nekakve stroge upute ili nedajbože zakone kako se hraniti.
Svačije tijelo je u drugačijem stanju kada prelazi na sirovo i zahtjeva drugačije nutrijente; možda će netko imati manjak željeza prelazeći na sirovo i tijelo će mu tražiti namirnice sa visokim udjelom tog minerala, dok će drugi trebati više kalcija, kalija, nekog vitamina i tako dalje. Najvažnije je naučiti slušati svoje tijelo, što nije lako nakon godina i godina provedenih sjedeći na ušima kak’ bi se reklo.
Naravno, i ja još učim, dvije i pol godine sirovog nisu ni izbliza dovoljne za potpuno čišćenje tijela i duha, ali idem prema tome i to svakim danom sve više osjećam. Prateći promijene u prehrani i preferencama mogu reći da se moja početna sirova prehrana i sadašnja razlikuju kao nebo i zemlja, što je prilično ohrabrujuće jer vidim da napredujem. No, da se vratim na početnu ideju, ako vidite da je osoba tek početnik na sirovom, budite oprezni s time kako ćete iskoristiti informacije koje vam prenosi. Uvijek birajte “pionire”, ljude koji su barem više od 7 godina (najbolje 20 i više) na takvoj prehrani i koji imaju puno više iskustva; dakako, ničija riječ nije zakon i sve informacije koje primate uzimajte sa zrnom soli.
Druga stvar, promotrite građu i izgled te osobe. Ja nikad ne bih uzimala za ozbiljno savjete osobe za koju vidim da nije u savršenoj fizičkoj formi (za psihičku možete samo pretpostavljati). Svaka čast Victoriji Boutenko, ali honey, kad vidim tebe i Dona Bennetta, mislim da znam koga ću odabrati… Nadalje, ako je ta osoba sitne građe, njoj će vjerojatno trebati manje hrane nego osobi krupnije građe ili veoma aktivnoj osobi, sportašu ili slično. Naravno, tu se i postavlja pitanje kakav metabolizam ima ta osoba, brzi ili spori. U svakom slučaju, trebalo bi imati na umu te neke faktore kada gledate spomenute video uratke ili čitate postove. A sad, samo radi zabave, kako izgleda moj tipičan dan što se tiče hrane koju unosim? Naravno, ovisi o tome koliko sam fizički aktivna, gdje se nalazim i koje je godišnje doba. No u prosjeku, mislim da unosim oko 2000 cal dnevno, više-manje.
Većina mojih obroka su monoobroci od sezonskog voća, sa ili bez zelenja. Danas sam npr. pojela malo jači doručak od 7 srednjih do većih kakija. Jučer sam pojela 1 kg mandarina. Prije neki dan je bio kaki uz 3 velike šake špinata. Dakle, sad su to kakiji, mandarine, naranče (nisu još u punom jeku, pa čekam da budu zrelije), katkad jabuke ili kruške (jabuke još izbjegavam jer nisam veliki fan) i 2-3 šake zelenja (špinat, potočarka, matovilac itd), 1-2 glavice (ovisno o veličini) raznih zelenih salata.
Večera je obično neka salata od 3 velike šake zelenja, ili više i naribanom mrkvom, ciklom, kiselim kupusom, šipkom, jabukama, batatom (sad ga jedem u puno manjim količinama nego prije), domaćom nepasteriziranom zimnicom, nekim citrusnim voćem kao što je grejp, naranča, kivi… Što veća salata, to bolja. Nekad jedem samo jednu vrstu zelenja, npr. samo operem špinat i jedem ga uz neki niskomasni sirovi kruh (onaj sa kiselim kupusom! NJAM!), ali pokušavam izbjeći dehidriranu hranu jer osjećam da mi ona nije najidealnije rješenje. Tada sirovi kruh zamijenim jabukom ili nekim manje slatkim voćem. I to je trenutačno to. Nije baš jako zanimljivo jel’da? 😀 No, takva jednostavna hrana mi najbolje odgovara. U salate obično ne dodajem nikakve začine, sol, pa čak ni limun. Fine su mi onakve kakve jesu. Rijetko napravim neki dressing u koji onda stavim neke začine i možda malo soli. U kruh i krekere obično stavljam začine i sol, iako sol pokušavam svesti na što manju moguću mjeru.
Naravno, nekad, ako sam baš raspoložena napravim neko niskomasno gurmansko jelo, samo pitam se koliko je to ostalima gurmansko.
Što ću još jesti danas? Budući da neću biti doma, ponijet ću smoothie od banana i možda još nečeg što mi dođe pod ruku…rogač? Da, čak sam i kupila banane. Inače ih izbjegavam i ne kupujem dok ne moram, ali sad sam kupila jedan bunt jer su bile jeftine. Pokušavam jesti samo organsko i lokalno uzgojeno ili iz Hrvatske (ipak na moru ima bolje hrane nego tu na kontinentu) i ne kupovati banane, ananas i ostalo uvozno voće. Njega ostavljam kao zadnju opciju kad više ne bude bilo domaćeg). Za večeru će biti matovilac, s naribanom mrkvom, grejpom, kivijem i komoračem. Možda malo kiselog kupusa ubacim u sve to.
Vjerujte mi, što jednostavnije, to bolje. Ako ste gladni, uvijek možete pojesti neko svježe voće. Za gurmanluk ima vremena… I iako se može činiti, ovakva prehrana zaista nije dosadna. Monoobroci vas čine sitima i zadovoljnima i ne djeluju stimulirajuće kao ostala gurmanska sirova hrana. Laki su za probavu i ostavljaju tijelu dovoljno vremena i energije za rješavanje toksina koji se nakupljaju tijekom dana. Ako još niste spremni na ovakvu “asketsku” prehranu, ima puno gurmanskih, ali svejedno zdravih opcija koje su niskomasne i lakše za probavu. Zato ja ovdje kreiram takve recepte. Prelazak na sirovo ili put prema jednostavnijoj prehrani ne mora biti popločen masnom i teškom sirovom hranom koja se ne može dobro probaviti jer ima previše nespojivih sastojaka. Niskomasni “slani” i “slatki” recepti vam mogu pomoći ne samo da dođete do bolje probave, zdravlja i neograničene energije, već i da se popnete koju stepenicu više prema slobađanju od ovisnosti koju stvara stimulirajuća hrana.