Nedavno sam bio u društvu suvislih, ozbiljnih, artikuliranih odraslih osoba, i pokrenuo se razgovor o povrću. Špinat, super, kelj, sjajno, blitva, daj… Cvjetača (karfiol za kontinentalce ili kaul za Dalmatince)? Nema šanse. Odjednom su se svi počeli ograđivati od tog povrća. Neke je mama tjerala da jedu, još im se tada zgadila, neki mrze i miris i okus. Nevjerojatna reakcija.
Ali srećom, postoji način, ne da se natjerate da pojedete cvjetaču, nego da vam postane najdraže povrće. Vrijedi pokušati – stiže zima i to će biti jedno od rijetkih vrsta domaćeg svježeg povrća na tržnicama.
Evo što vam sve treba:
- glavica cvjetače
- limun
- sol i papar
- maslinovo ulje
- crvena paprika za ukras
Skuhajte cvjetaču u vodi ili na pari dok posve ne omekša. Znači, ne da nož prolazi kroz nju, nego žlica (već čujem sve one koji su upravo rekli ugh). Procijedite i ostavite da se dobro osuši od vode na zraku. Kad je posve suha, zalijte s nekoliko žlica maslinovog ulja i sokom jednog limuna (ako je glavica veća ili limun nije baš sočan i trebat će vam i dva). Treba biti zaista kiselo. Posolite, možete i malo popapriti. Sve dobro zgnječite u kašu pomagalom za gnječenje krumpira ili vilicom.
I sada ide najvažniji korak: ostavite tu smjesu koju ste dobili u hladnjaku barem dva sata. Da se potpuno ohladi. Ili, ako vam se žuri, u zamrzivaču oko pola sata, ali je povremeno promiješajte, da vam se rubovi ne zalede.
Kad je cvjetača (kaul, karfiol) posve hladna, spremna je za jelo. Možete je još malo posuti crvenom paprikom prije posluživanja kako bi izgledala ljepše. Predlažem da je koristite kao prilog uz prženi seitan, tofu, tempeh ili soju. Super ide i uz sendvič, ili samo s kriškom kruha, čak i kao namaz.
Ako ste jedan od onih koji mrze cvjetaču, iskušajte ovaj recept, posvećen je vama. Preobratit ćete se.