Neki ljudi moraju ili žele prilagoditi prehranu svojim potrebama, što zbog načina života, što zbog zdravlja, odnosno netolerancije na neku hranu. U posljednje vrijeme stoga nerijetko čujemo o različitim novim trendovima u prehrani kao što su npr. LCHF-prehrana i paleoprehrana.
Radi se npr. o prehrani koja je bezglutenska ili o prehrani koja sadrži više masnoća, a manje ugljikohidrata te ima fokus na neprerađenoj hrani.
LCHF-prehranu karakterizira smanjen unos ugljikohidrata i povećan unos masnoća, uglavnom životinjskog podrijetla. Većinu pak tzv. paleoprehrane čine meso i riba, zasićene masti iz mesa i kokosa te povrće i voće, dok žitarice i prerađena hrana nisu dobrodošli na jelovniku.
Neovisno kakav tip prehrane netko preferira, veganska prehrana može se prilagoditi u skladu s različitim potrebama. Ako postoje neke skupine biljne hrane koje pobornici određenih trendova u prehrani ne konzumiraju, i dalje ostaje mnoštvo drugih biljnih namirnica koje su kvalitetan izvor nutrijenata, što omogućava prihvaćanje ili nastavljanje veganske prehrane.
Za vegane nije nužno da konzumiraju žitarice pa oni koji izbjegavaju gluten ne moraju odustati od veganske prehrane. Makronutrijente (masnoće, bjelančevine i ugljikohidrate) i mikronutrijente (vitamine i minerale) možemo dobiti i iz drugih biljnih izvora, kao i prilagoditi njihove omjere svojim potrebama.
Namirnice koje u manjoj ili većoj količini sadrže gluten su žitarice (pšenica, kamut, pir/dinkel, ječam, raž). Međutim, žitarice ne moraju biti osnova prehrane jer postoji još nekoliko skupina iz kojih možemo birati, a na raspolaganju su, uostalom, i žitarice koje ne sadrže gluten (sirak, riža, proso, kukuruz, zob), iako je potreban oprez, posebno sa zobi, jer mogu biti kontaminirane glutenom iz drugih izvora.
Oni koji se odlučuju na potpuno izbacivanje žitarica iz prehrane (npr. žele smanjiti ili održavati tjelesnu masu izbjegavanjem namirnica s previše ugljikohidrata, u ovom slučaju škroba) mogu i dalje uživati u veganskoj prehrani jer ona sadrži još mnoge bogate izvore nutrijenata:
- Sjemenke poput lana, sezama, suncokreta, buče i indijskog oraščića bogate su bjelančevinama i mastima, imaju malo ugljikohidrata (indijski oraščići imaju nešto više), a mogu se jesti bez posebne pripreme ili kao brašno i klice mogu poslužiti za pripremu kruha, kolača i drugih jela te, konačno, mogu se koristiti i kao ulja (bučino, laneno, sezamovo);
- Koštice i orašasti plodovi poput badema, oraha, lješnjaka i pekan-oraha također su bogati masnoćama i bjelančevinama, a imaju malo ugljikohidrata;
- Kikiriki je bogat masnoćama i bjelančevinama, dok ostale mahunarke (grah, soja, grašak, slanutak, leća, bob) imaju nešto više ugljikohidrata;
- Pseudožitarice poput heljde, amaranta i kvinoje pripremaju se kao žitarice te imaju nešto ugljikohidrata, ali su bezglutenske;
- Voće (slatko poput banane, jabuke ili marelice), povrće (rajčica, paprika, krastavac), suho voće te masniji avokado i masline;
- Povrće (kelj, salate, brokula, mrkva, poriluk, cikla, luk, cvjetača, špinat, rotkvica, celer, peršin, kupus, matovilac, tikvice, patlidžan itd.);
- Krumpir, batat/slatki krumpir – bezglutenske namirnice i sadrže škrob, a mogu se pripremati na brojne načine;
- Kokos, bogat masnoćama te se kao brašno ili ulje može koristiti prilikom priprema kruha i kolača;
- Alge bogate bjelančevinama i mikronutrijentima.
Primjerice, ako smo temeljili prehranu na žitaricama, a želimo to smanjiti, unosom više sjemenki kao što su lan ili sezam i orašastih plodova povisujemo udio kalorija koje dolaze iz masnoća i bjelančevina, a smanjujemo udio iz ugljikohidrata. To je i način na koji se možemo hraniti bezglutenski.
Izbor je uistinu velik te je moguće vlastitu vegansku prehranu kombinirati prema vlastitim potrebama ili željama tako da bude bezglutenska ili da sadrži manje škroba, ili da škrob posve izbjegnemo te, konačno, da bude masnija kako bismo izbjegli kalorijski deficit.
(Preuzeto uz odobrenje od Prijatelja životinja)