Bio sam ovisan o samopomoći godinama.
Od ranih dana, čitanja klasika pozitivnog razmišljanja, do kasnijih godina, slušanja suvremenih gurua, uvijek me tjerala želja da se popravi i – da citiram popularnu frazu – “postanem najbolji ja koji mogu biti”.
Jedna stvar me uvijek zbunjivala. Poznavao sam ljude koji su imali vrlo malo imovine, ali su bili ekstremno sretni. A poznavao sam i ljude koji su nazigled imali sve, a doimali su se bijedno.
Stoga je za mene pitanje koje me opsjedalo bilo “Što određuje kvalitetu naših života?”
Nikad nisam pronašao odgovor na odjelu samopomoći. Istina, svi izvori su tvrdili da novac ne kupuje sreću – većina nas to nauči veoma rano, bez obzira odlučimo li prihvatiti tu spoznaju ili ne.
Kad je o kvaliteti života riječ, ti isti izvori su se fokusirali na promjenu stava i načina razmišljanja. I podupirali su tu strategiju zdravom dozom motivacijskih ispraznosti.
Pokušao sam promijeniti svoj stav i misaone procese. Ponavljao sam afirmacije, pokušavao selektivno misliti pozitivne misli i izbjegavati loše. Volim motivacijske ispraznosti kao i bilo tko drugi – objesio sam postere iznad svog stola, gledao video snimke.
Ponekad bi to čak i promijenilo moje stanje. Ali te promjene nisu nikad dugo trajale.
Dok nisam počeo prakticirati svjesnost i meditaciju, nisam otkrio odgovor na svoje pitanje: nije važno što imate ili nemate, život vam ne može biti bolji od vašeg odnosa s vašim umom.
Primijetite da nisam napisao: “život vam nije bolji od misli koje imate”. Ne zagovaram pozitivno mišljenje, iako preporučam da se okružite pozitivnim utjecajima.
Upravo suprotno, pokušavanje uspostvaljanja kontrole nad vlasititim mislima je beznadna zadaća. To je razlog zašto postoji toliko knjiga o samopomoći – nove izlaze jer stare ne pale. A ljudi ih kupuju, jer misle da će konačno otkriti tajnu. Ali, nove knjige uglavnom prepakiraju stare koncepte.
To je profitabilan biznis. Procjenjuje se da tržište samopomoći godišnje donosi 10 milijardi dolara samo u SAD-u.
Te milijarde dolara, međutim, ne kriju tajnu. Sve se fokusiraju na mijenjanje sadržaja vašeg uma, a sadržaj nije važan. To je tretiranje simptoma, dok istodobno ignorirate temeljni uzrok.
“Temeljni uzrok” su sami naši umovi, i ono što moramo učiniti je prestati slijediti ih slijepo.
Jeste li upoznali svoj um?
Naši umovi djeluju pod prisilom, i nikad ne staju. Konstantno proizvode misli, emocije i porive, koji nas vode odlukama, akcijama i rekacijama. To se obično događa bez puno svjesne intervencije s naše strane. Većinu dana vozimo na autopilotu – ako se dogodi “X”, radimo “Y”. Ako netko kaže “ovo” mi odgovaramo “ono”.
Kao takvi, naši umovi oblikuju naše živote – što govorimo, što radimo, kako se odnosima prema svima i svakome (uključujući i nas same).
Ako postanete svjesni aktivnosti svog uma, međutim, više ga nećete slijepo slijediti. To se radi kroz svjesnost i meditaciju. Otkrio sam to prije 20 godina, i tada je završila moja romansa sa samopomoći.
Tijekom proteklih 12 godina učim durge. I, bez obzira promatramo li moj život, ili život mojih učenika, dobrobiti konzistentne meditacijske prakse te svjesnosti u dnevnom životu su uvjerljive.
Ukratko, svjesnost i meditacija vam pomažu razviti vještinu promatranja svojih misli, emocija i poriva bez da se upecate u njih. Kad počnete promatrati aktivnosti svog uma iz neutralne perspektive, možete odabrati na što ćete se usredotičiti. U tom trenutku, um postaje alat: koristite što trebate, a ostalo propustite.
Suprostavite taj pristup pokušaju kontrole onoga što se događa u vašem umu. Ako krenete tim putem, kako ćete reagirati kad vaši napori donesu rezultate suprotne od onih koje pokušavate postići. Negativne misli dolaze bez obzira na to koliko se trudite potisnuti ih. Silite li se na pozitivne misli ponavljanjem (ili golom snagom volje), trošite mnogo energije, uz, u najboljem slučaju, privremene rezultate.
Propali pokušaji da natjerate svoj um na određeno ponašanje vode do frustracije i očaja. To je kao da zatvorite oči, pokrijete uši i sami sebe uvjeravate da niste na mjestu na kojem jeste. Kad otvorite oči i otkrijete uši, sve što ste izbjegavali vas i dalje čeka.
Kad prakticirate svjesnost i meditaciju, ključna spoznaja koju ćete na kraju imati je “misli su samo misli”. One su privremeni fenomeni; možete ih promatrati kako dolaze i odlaze, poput oblaka koji plove nebom. Osim ako ih pokušate kontrolirati na način da zadržavate neke, a odgurujete druge.
“Zadržavanje” i “odgurivanje” izazivaju patnju, jer sami ti činovi ignoriraju privremenu prirodu misli koje pokušavate zadržati ili odgurnuti.
Moć pozitivnog mišljenja – djedov savjet
Usprkos svemu, većina nas mora pokušati i kontrolirati. To me podsjeća na priču o djedu koji objašnjava unuku unutarnju borbu koju svako od nas prolazi. Riječ je o borbi dva vuka – dobrog, koji predstavlja aspekte uma koje smatramo pozitivnima, i lošeg, koji predstavlja aspekte uma koje smatramo negativnima.
Unuk pita koji će vuk na kraju pobijediti, a djed odgovara “onaj kojeg hraniš”. Djedov odgovor oslikava pogrešku vjerovanja da imamo kontrolu – pretpostavlja da možemo sebe prisiliti da mislimo “dobre” misli, a da izbjegavamo “loše” misli. Naši umovi, međutim, ne rade na taj način.
Štoviše, pokušaj potiskivanja određenih misli čini vjerojatnijim da će se pojaviti – to se zove teorija ironičkog procesa.
Suprotno djedovu savjetu, nemojte hraniti (zadržavati) dobrog vuka niti izgladnjivati (odgurivati) zlog vuka. Samo ćete pojačati nastojanja zlog vuka, te na taj način dobiti ono što ste prvotno htjeli izbjeći.
Štoviše, nema jednog bez drugog – dobar vuk ne postoji bez zlog vuka. Oni su dvije strane istog novčića, yin i yang.
Postoji bolji odgovor na unukovo pitanje: prepoznaj i priznaj sve što postoji, i promotri sve s ravnodušnošću. Tako ćeš zaustaviti unutarnju borbu.
Praktični savjeti
Želite li poboljšati kvalitetu svog života, možete godinama ploviti morem informacija, poput mene.
Ili, možete odložiti knjige o samopomoći i prisilnom pozitivnom mišljenju, i usmjeriti se na razumijevanje uma te prevladavanje problema koje on stvara.
Ako vam život nije bolji od vašeg odnosa s vlastitim umom, promijenite taj odnos.
Evo kako:
- Prihvatite sve onakvo kakvo je – dobar vuk, loš vuk… što god postoji u trenutku
- Razvijte svjesnost vlastitih misli, emocija i poriva, kao i unutarnje narative (glasa u glavi) koji sve komentira
- Razvijte vještinu promatranja svih tih aktivnosti, bez uplitanja u njih
- Odaberite na što ćete usmjeriti pozornost, i skinite život s autopilota. S pojačanom svjesnošću doći će i sposobnost da zaustavite srljanje uma na put kojim sam želi ići.
- Koristite sve što vam je potrebno za bolje odluke, vještije akcije i reakcije, a ostalom dopustite da prođe (poput oblaka na nebu)
Ti su koraci esencija svjesnosti i meditacije.
Davno sam naučio da je moj um alat. Ne trebam ga kontrolirati, samo ne smijem njemu dopustiti da kontrolira mene. Ali ne vjerujte mi na riječ – uz malo prakse, možete i sami otkriti isto.
(Prilagođeno s bloga Daily Mindfulness)