Živimo u vrijeme kad društvo čini sve da kod nas izazove poremećaje prehrane. Nitko nije pošteđen, od onih koji imaju tešk kliničke simptome, do onih koji se naizgled dobro drže, ali ih pakleni krug reklama za nezdravu hranu u kombinaciji s nerealnim standardima ljepote iznutra izjeda i čini krivima zbog svakog zalogaja.
Kao i za sve drugo, odgovor je unutar nas, a ne izvan. Evo sjajnih savjeta i materijala za razmišljanje s bloga Tiny Buddha:
1. Uspoređujete li se s drugima, samo unazađujete sebe
Kad svoj napredak, svoje tijelo i svoje uspjehe mjerite u usporedbi s tuđima, upuštate se u igru bez kraja u kojoj sigurno gubite. Pokušavate li loviti korak s drugima, ostat ćete bez nade i obeshrabljeni. Živote drugih vidite kroz sažetke – nikad nemate cijelu sliku.
Za vaše putovanje je važno da se usmjerite na svoje vlastite miljokaze i napredak. Ne možete svoju nutrinu, borbu i odricanja uspoređivati s tuđima, jer ne znate što se događa duboko u njima.
Svatko od nas dublji je nego što mislimo. Svatko ima svoje bitke, borbe i nesigurnosti. Usmjerite li se samo na sebe, oslobodit ćete energiju koja vam je potrebna za zacjeljivanje iznutra.
2. Vaš odnos prema hrani odraz je vašeg odnosa prema životu
Vaš odnos s hranom odražava vaš odnos sa svim ostalim u životu: obitelji, prijateljima, sobom i svojim mentalnim/emocionalnim stanjem. Ono što radite sa svojim tijelom/hranom je projekcija onog što radite sa svojim umom/duhom.
Istražite li svoj odnos prema hrani, ući ćete dublje u svoj odnos sa svim ostalim u životu.
Potreba za kontrolom i izvjesnošću se odražava u rigidnim, neprilagodljivim prehrambenim pravilima. Strah od samoće i praznine se prikazuje kao jedenje iz utjehe i zbog bijega. Žurite li kroz život, uvijek sa željom da ste već na idućoj lokaciji i da ste već dosegli idući cilj, žurit ćete i kroz obroke. Kad shvatimo te veze, možemo se početi mijenjati.
Kad promijenimo svoj odnos s hranom, mijenja nam se život. Kad zlostavljamo tijelo, zlostavljamo sebe. Kad poštujemo tijelo, poštujemo sebe.
3. Nikad nećete završiti
Razrješavanje otvorenih pitanja s hranom nije nešto što s može ignorirati, maknuti na stranu ili izbjeći. Liječenje poremećenog hranjenja znači baviti se time svaki dan, nekoliko puta dnevno, do kraja života.
To su dobre vijesti! Konstantno ćete podešavati ono što prolazi kod vas, koja hrana vam daje energiju, kako emocije doprinose jedenju, kakva prehrana se uklapa u vaš životni stil i što vam zaista pomaže.
A kad se vratite na staro, kad poželite prejedati se i ograničavati, to će biti signal da uđete malo dublje (vidi pod 2).
4. Perfekcionizam koči napredak
Težite li tome da jedete savršeno, da imate savršeno tijelo, da budete savršena osoba, zagušit ćete se i iscrpiti. Kad čeznete za tako nedostižnim ciljem, predodređujete se za neuspjeh.
Trebamo omekšati svoja očekivanja, opustiti se i biti nesavršeni mi, shvatiti da nitko niti ne treba biti savršen niti u jednom području života. U “savršenom” svijetu sve je u stagnaciji. Nema rasta ni evolucije. Samo kroz pogreške i eksperimente učimo i rastemo.
Kad dopustite sebi pogreške – kršenje plana prehrane, svađu s članom obitelji, prihvaćanje misli da vas posao ne zadovoljava – tada učite, prihvaćate povratne informacije i krećete novim pute.
5. Vi ste zaista dovoljno dobri – točno takvi kakvi jeste
Ljudi misle da moraju skinuti kilograme kako bi ih prihvatili drugi, a kad ih ljudi prihvate, bit će sretni. Ironično, kad zaista povjerujete da ste sami po sebi prihvatljivi, liječenje započinje i vaša sreća više ne ovisi o tome što drugi misle.
6. Poremećaji u prehrani znak su da vaša duša očajnički traži pomoć
Najveće zapreke nas često najviše nauče. Loš odnos s hranom tjera vas da zavirite dublje u sebe kako biste se zaliječili. Nježno vas potiče da istražite svoju nutrinu, kako biste izliječili sva ograničavajuća vjerovanja, misli, navike, te otkrili tko ste zaista.
To je putovanje čin čiste, nerafinirane hrabrosti. Razotkriva vas do srži i ostavlja ranjivima. A kad shvatite tu istinu, shvatit ćete da je to dar. Šansa za ulazak u dubinu, iskreniji i autentičniji život. A nije li to ono što bi život zaista trebao biti?