SHARE

Sve se češće govori o tome kakvu hranu ljudski organizam treba i ne treba, svakog dana dobivamo nova saznanja o namirnicama koje konzumiramo i efektu koji njihovi sastojci imaju na naš organizam, obraća se pažnja na hranu koju smo zaboravili, a istovremeno k nama dolazi i sve veći broj egzotičnih namirnica. No što naš organizam zaista treba, u kakvoj su vezi njegove nutritivne potrebe s podnebljem u kojem živimo i što sve utječe na njih? Odlučili smo provjeriti ima li novi trend, “jesti lokalno”, zdravstveno opravdanje.

Prema riječima nutricionistkinje Zrinke Šmuljić institucije poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih Naroda (FAO) pokušavaju definirati nutritivne potrebe te dati preporuke za organizaciju čovjekove prehrane. Znamo da pažnju treba obratiti na odnos unesene i potrošene energije, ali osim brojčane, kalorijske vrijednosti hrane ključni su i njeni sastojci, točnije koliko isti zadovoljavaju nutritivne potrebe našeg organizma.

”Prema preporukama naša prehrana bi trebala sadržavati 15-30% ukupnih masti, 55-75% ugljikohidrata te 10-15% proteina, a pažnja se svraća i na komponente hrane koje djeluju povoljno ili nepovoljno na organizam. Tako se kolesterola preporučuje unositi manje od 300 mg dnevno, vlakana više od 25 grama dnevno, natrija manje od 2 grama dnevno ”, kaže Zrinka Šmuljić.

Ipak, kaže nutricionistkinja ”svaka osoba ima individualne prehrambene potrebe koje su definirane spolom, tjelesnom visinom, tjelesnom masom, dobi i načinom života, odnosno razinom tjelesne aktivnosti”. Jasno je da se se energetske i nutritivne potrebe sportaša razlikuju od potreba osoba koje žive sjedilačkim načinom života, kao i potrebe umirovljenika i adolescenata, bolesnih i zdravih osoba.

Kakvu ulogu u cijeloj toj priči o prehrani i njenoj nutritivnoj vrijednosti s obzirom na navedene čimbenike igra podneblje u kojem čovjek odrasta, u kojem živi?

Jesti lokalno ili globalno?

Zrinka Šmuljić ključnim drži dostupnost određenih namirnica jer je ”logično da će se ljudi pretežito hraniti onime što sami mogu uzgojiti ili lako nabaviti na tržnicama i u trgovinama ”, no spominje i njihovu tradicijsku vrijednost.

Kada gledamo hrvatski kontekst, Slavonija i Hrvatsko zagorje poznati su po prehrani bogatoj mesom, mesnim prerađevinama, bučinim uljem, dok je u prehrani u Istri, Dalmaciji i na otocima značajnije zastupljena riba, plodovi masline, vino. Duga tradicija takve prehrane omogućila je vidljivost različitih utjecaja koji one imaju na zdravlje: mediteranska se prehrana pokazala blagotvornom, dok se prehrana kontinentalne populacije pokazala manje blagotvornom na zdravlje. Znači li to da podneblje u kojem jesmo ne diktira ”prave” potrebe našeg organizma ?

Zrinka Šmuljić ne stavlja u korelaciju povezanost podneblja u kojem čovjek živi s njegovim nutritivnim potrebama, a kao najbolji primjer koji potvrđuje to stajalište navodi migracije stanovništva s jednog dijela Zemlje na drugi te promjene klime i podneblja ”. Istina je da je hrana dostupna u svim dijelovima svijeta, kao i da je potrebna prilagodba okusa, mirisa i funkcioniranja organizma na promjene u načinu prehrane, što je osnova opstanka vrsta no ne bih rekla da podneblje u kojem živimo određuje nutritivne potrebe našeg organizma jer bi to bio ograničavajući faktor za preživljavanje, razvoj i opstanak vrsta”.

Dostupnost, mogućnost uzgoja, prihvatljivije cijene opravdani su razlozi za konzumaciju namirnica s našeg podneblja, no ne treba zanemariti niti namirnice koje dolaze iz drugih dijelova zemlje i svijeta. Kao primjere nutricionistkinja navodi izuzetno hranjive banane, kakao te zeleni čaj. Hrana koju sami uzgajamo, na što utječe podneblje u kojem živimo daje nam osjećaj sigurnosti jer znamo s čime je tretirana i kako je ”proizvedena”, no i ostale vrste hrane kupljene u trgovinama, obrađivane u tvornicama hrane imaju svoju nutritivnu vrijednost, a što čovjek preferira stvar je njegovog uvjerenja, mogućnosti i ukusa.

”Svaka namirnica u svom sastavu ima nešto specifično što može pogodovati ili škoditi našem organizmu, a jedan od principa pravilne prehrane je raznolikost čime se potiče unos raznolikih namirnica ”, kaže nutricionistkinja. U tom smislu i egzotične namirnice, poput ananasa, avokada, cimeta, chillija, već spomenutih banana i sličnih trebaju naći mjesto u našoj prehrani zbog blagodati za naš organizam. Iako to nisu namirnice s našeg područja, uvriježile su se u našoj prehrani te daju svoj doprinos razvoju našeg organizma.

Ostavi odgovor