SHARE

Spisateljica i stručnjakinja za marketing Susan Warmerdam je u veljači 2012. godine dobila dijagnozu: rak pluća u 4. stadiju.

Tada je imala 47 godina i nije bila još spremna napustiti svijet. Prognoze su bile da neće doživjeti 48. rođendan, i svi su izgubili nadu u njen oporavak, budući da je rak pluća ubojica broj 1 među ženama… ali znala je da će joj se život promijeniti. Evo njene priče:

Bila sam spremna boriti se s bolešću najbolje što sam mogla, i najbolje moguće iskoristiti preostalo vrijeme. Dijagnoza me natjerala da život promijenim na mnogo načina – ali svi su bili na bolje. Kad sam saznala da moj život ima konačan rok, donijela sam odluke, provela ih, i nisam se osvrtala.

Gotovo odmah sam počela unositi radikalne promjene kako bi poboljšala kvalitetu života (inače sam bila dobrog zdravlja, i nikad u životu nisam pušila, pa sam imala prednost). Ta poboljšanja koja sam unijela, toliko sam zavoljela da se ne planiram vratiti na staro. Nikad.

Evo na koje me predivne promjene dijagnoza potaknula:

1. Hranim se zdravije, i više pazim na sebe

Osim što sam uvela vježbanje i meditaciju u naviku, prebacila sam se na primarno biljnu prehranu.

Među ostalim to je značilo odbacivanje šećera. Budući da sam bila ovisna o šećeru, procesiranom “junk-foodu”, i svemu što mi je imalo dobar okus (odnosno o svemu nezdravom), ovo mi je bio ogroman izazov.

Ali spoznaja da se zdravo hranim bila je važna za moj tretman, i promjena se svakako isplatila. Bonus: smršavila sam nekoliko kilograma!

2. Razvila sam vjeru

Vjera mi je u životu uvijek puno značila, i razmislila sam o najtežim situacijama koje sam dotad prošla – rak mojih roditelja, njihova smrt, moja rastava, razdoblja nezaposlenosti – i shvatila sam da mi je Bog pomogao da prebrodim sve te stvari. Zašto mu ne bi vjerovala i dalje?

Tražila sam od Boga zdravlje, i vjerujem da sam doživjela čudo. Preživjela sam četvrti stadij raka pluća i već dvije godine ne idem na nikakav tretman (osim molitve). Sve je u biti moguće, a moj život je ispunjeniji uz Boga.

3. Radim stvari koje nisam ni sanjala da ću moći

Moja mi je dijagnoza otvorila mnoga vrata, i napokon sam izašla iz komforne zone. Svoju sam priču javno podijelila; postala sam strastveni govornik na temu raka pluća, i prikupila sam gotovo 200 tisuća američkih dolara, i financirala dvije studije o raku pluća.

Trudim se i fizički; primjerice svake se godine u dobrotvorne svrhe (za rak pluća) penjem 2 340 stepenica. A svoj strah ostavljam sa strane, i isprobavam nove i drukčije stvari što češće mogu – ne uvijek uspješno, ali uživam u svakom pokušaju.

4. Iz života sam izbacila negativnost

Nakon dijagnoze, odbacila sam ljude, odnose, stvari, i situacije koje su negativno utjecale na moj život. Posvetila sam više vremena ljudima i stvarima koje mi donose radost.

Rezultat: život bez stresa.

5. Rak me probudio – više pomažem drugima, i uživam u tome

Darivanje mi je ušlo u naviku. Pritom ne mislim samo na umatanje darova i poklanjanje istih ljudima (što volim raditi!), nego i na darivanje u dobrotvorne svrhe koje mi posebno znače, volontiranje, i strastveno darivanje nade drugim pacijentima oboljelima od raka.

Ako vas drugi smatraju blagoslovom, ne možete se ne osjećati blagoslovljenima. To je puno vrjednije od novca potrošenog na dar, i vremena podarenog nekome kome treba.

6. Bolje se nosim sa životnim situacijama

Snažnija sam. Toliko da, gledajući na promjene koje sam donijela, i izazove koje sam savladala tijekom dvogodišnjeg tretmana, pomislim “Tko je bila ta osoba?”

Shvatila sam da posjedujem unutarnju snagu i izdržljivost (i vrhunsku podršku drugih), za koje nisam ni znala. Ne shvaćate koliko ste u biti jaki dok snaga ne postane jedini izbor!

7. Ne odgađam stvari za zadnji trenutak

Nedugo nakon dijagnoze, kupila sam novu kuću. Živjela sam u njoj godinu dana prije nego što sam kupila namještaj i dekoracije, jer sam stalno mijenjala mišljenje o tome koji stil želim. Ali kad sam shvatila da mi život ima rok, donijela sam odluke, obavila stvari, i nikad se nisam osvrtala – svoj dom sam učinila zdravim okruženjem za život; za sebe, svoju mačku, i goste.

Također sam postala bolje povezana s prijateljima. Kad god ih se sjetim, uzmem mobitel i nazovem ih, ili im pošaljem email, čestitku, sms, umjesto da čekam da mi se vrijeme na rasporedu magično oslobodi.

Iako mrzim izraz “bucket list” (lista stvari koju morate obaviti prije smrti), definitivno rješavam puno stvari s to-do liste svaki dan.

Život je uistinu dar, koji vam u svakom trenutku može biti oduzet. Budite zahvalni za svaki dan preveden na Zemlji, tako da unosite zdrave promjene u život. Ali krenite odmah. Uz zeleni sok.

(preuzeto s mindbodygreen)

Ostavi odgovor