SHARE

Ovih su se dana javili hrvatski fizičari javno oglasili protiv navale pseudoznanosti kojom smo okruženi u medijskom prostoru. Spominju chemtrailse, paniku oko genetički modificiranih organizama i cjepiva, liječenje raka bioenergijom i druge pseudoznanstvene besmislice kojima smo bombardirani.

Postoji veoma objašnjiv razlog zašto se to događa. I vjerujte, iza toga se ne krije nikakva urota. Jednostavno – takvi su sadržaji veoma klikani i privlače strahovito veliku publiku. Ja to na osobnoj razini razumijem – lakše je vjerovati da se rak može izliječiti polaganjem ruku, nego sporom i bolnom kemoterapijom, koja niti ne mora uspjeti. Lakše je vjerovati da je za bolest djeteta kriva urota farmaceuta koji su proizveli neko cjepivo, nego genetička ili druga slučajnost. Lakše je vjerovati da je za moje zdravstvene tegobe kriva kemikalija ispuštena iz aviona američke vlade, nego moja prehrana, pušenje i genetika. Ali mi se kao fresh.hr nikad nećemo spustiti na tu razinu.

Vjerovanje u chemtrailse i HAARP (HAARP ustvari postoji, ali nije ono što teoretičari zavjera misle da jest) je na pomalo ekstremnom dijelu spektra, ali ono s čime se susrećem gotovo svakodnevno, i čujem to od inače dobro obrazovanih i razumnih ljudi je strah od genetički modificiranih organizama u prehrani.

Ne znam je li to krivnja SF-a i svih onih filmova i priča o mutantima, ali kod ljudi se javlja jedan opipljivi strah od takvih organizama.

Pa evo malo o povijesti genetičke modifikacije: ljudi su počeli genetički modificirati organizme za hranu prije nekih 10 do 15 tisuća godina na području današnje Turske, Sirije i Iraka. Kao nomadski lovci-sakupljači dolazili su svake godine na područje na kojem su rasle trave s veoma hranjivim sjemenkama. U jednom su trenutku nekako uočili da mogu sačuvati najkrupnije sjemenke od ovogodišnje žetve, te ih iduće godine razbacati naokolo, pa dobiti još krupnih sjemenki. Takvom vrstom selekcije nastali su pšenica, pir i druge žitarice koje danas koristimo u prehrani.

Niti jedna biljka koju danas uzgajamo ne liči previše na svoje divlje pretke. Selektirali smo i genetički ih modificirali za boju, veličinu prinosa i okus. Na žalost, oko 25 posto odraslih ne podnosi gorčinu, pa smo takvom selekcijom iz njih uklonili i mnoge zdrave antioksidanse. Ovo se odnosi na sve što možete kupiti kao uzgojeno u poljoprivredi – od pšenice, mahunarki, preko borovnica i šparoga do salate.

Pravi GMO frankenštajni

S vremenom smo imali sve bolje razumijevanje kako genetika funkcionira, pa su se neke stvari otele kontroli. U prvom redu tu mislim na selektivni uzgoj takozvanih čistokrvnih pasmina pasa. To je posebno težak zločin protiv humanosti, tijekom kojeg smo razvili “pasmine” sa setom urođenih teških zdravstvenih problema s kralježnicom (korgi), kukovima (rotvajleri, njemački ovčari, retriveri), ispadanjem očiju (mops), disanjem (mops i buldog), parenjem (buldog) i tako redom. To su pravi GMO frankenštajni, a ne soja. Molimo vas, ne kupujte psa, udomite napuštenog.

Vratimo se na prehranu. U dvadesetom stoljeću smo otkrili moć ionizirajućeg zračenja, odnosno radijacije. Otkrili smo da možemo ozračiti sjemenje te izazvati slučajne mutacije DNK biljne vrste. Takvo sjeme se sadilo, i one biljke koje bi imale poželjne karakteristike su se čuvale kako bi se od njih razmnožili novi sojevi. Zanimljivo je da se upravo time bavio jedan od najvećih protivnika GMO-a u Hrvatskoj. Očito je da novi biznis ugrožava njegov stari biznis.

Danas smo znanstveno toliko napredni da možemo po želji ubaciti gen za traženu osobinu u biljku, a da ne moramo zračenjem izazvati još kojekakve druge slučajne mutacije u njenom genomu. I to je sva tajna genetički modificiranih organizama. Oni su vrata svijetu u kojem nitko nije gladan. Organska poljoprivreda je sjajna. Ali ona može, prema nekim procjenama, nahraniti milijardu i pol ljudi na Zemlji. Što da jedu ostali?

Također, genetički modificirane organizme u prehrani podržavam i iz etičkih razloga – radije pojedite njih nego neku životinju.

Istraživanja o štetnosti GMO-a

Zaista sam se potrudio da pronađem istraživanja o štetnosti GM hrane na ljude. Na nekim alternativnim sajtovima postoji jedna lista od 10 istraživanja, nije ju teško pronaći. Ne želim niti linkati na nju. Naime, klik dalje postoji i znanstveno objašnjenje za svaku od tih deset stavki – neke su imale pogrešnu metodologiju, neke uopće nisu istraživale utjecaj GM hrane, a preostale uopće nisu istraživanja.

Bilo je nekoliko ozbiljnih istraživanja koja nisu pronašla niti slabu korelaciju konzumacije GM proizvoda i oboljenja. U svakom slučaju spreman sam promijeniti svoj stav ako se dokaže suprotno, ali sada nema niti jednog jedinog dokaza u prilog tvrdnjama o štetnosti. Postoji jedan slučaj na Havajima, gdje su oboljela djeca koja su živjela u blizini jednog GM usjeva. Ali njih nisu napali “geni kameni”, nego pesticid koji je korišten u pretjeranim količinama. Što nas dovodi od idućeg poglavlja.

Opravdane kritike Monsanta

Inače je zabluda vjerovanje o postojanju velikog broja genetički modificiranih organizama u lancu prehrane. Trenutno su jedine dvije kulture koje se masovno sade pamuk i soja. U supermarketu nećete pronaći genetički modificiranu rajčicu, krastavac, ananas, patlidžan ili tikvicu. Možda ćete pronaći bljedunjavu, bezukusnu ili čudno savršenu varijantu ploda. Ali to ne znači da je GMO. To znači da je vrijeme da počnete kupovati povrće na tržnici.

Postoje opravdane kritike na račun proizvođača GM kultura i načina na koji oni posluju. Velika babaroga među međunarodnim korporacijama, Monsanto, ozloglašen je po svojim poslovnim praksama. Modificiraju usjeve kako bi bili otporni na iznimno jake herbicide, kojima onda doslovno natapaju polja i truju sve živo. Ucjenjuju male farmere. Tuže one na čije se usjeve patentirani geni slučajno prenesu vjetrom. Ali to nije problem GM-a. To je problem zlih i neetičnih direktora Monsanta. A u zagađivanje i pretjerano iskorištavanje resursa se upušta i konvencionalna poljoprivreda. Možemo uvijek debatirati o mogućnosti etičnijeg pristupa uzgoju biljne hrane. Ali GMO nije dio problema.

Postoji li urota velikog agribiznisa da uništi svu konkurenciju? Vjerojatno. To sve korporacije određene veličine rade. Postoji li urota poljoprivrednih proizvođača da planski uništi zdravlje svojih potrošača? Ne bih rekao (stavimo za sada mesnu industriju i njena saznanja o kancerogenim efektima mesa na stranu, pričamo o ratarima).

Vegani i čudaci

Smatram da je zbog još jednog razloga važno da baš vegani ustanu u obranu racionalizma i znanstvenog gledišta na svijet. Dovoljno dugo su nas smatrali nekim čudacima s margine koji će vas istodobno pokušati razdvojiti od hamburgera, izliječiti kristalom i očitati viskom. Mi moramo postati društveni mainstream, ako želimo da patnja životinja prestane.

Ako zagovaramo stvari koje je argumentima lako opovrgnuti, poput štetnosti GMO hrane, i svi ostali naši argumenti padaju u vodu. A to su redom:

  • Životinje osjećaju, žele živjeti i boje se klanja (znanstveno dokazano)
  • Ljudi ne moraju ubijati 150 milijuna živih bića dnevno da bi preživjeli (znanstveno dokazano)
  • Mesna industrija gora je za okoliš od cijelog globalnog transporta (znanstveno dokazano)
  • Proizvodnja biljne hrane troši višestruko manje resursa od proizvodnje mesa (znanstveno dokazano)
  • Mesne prerađevine uzrokuju rak (znanstveno dokazano i potvrdio WHO)
  • Crveno meso uzrokuje rak, dijabetes, autoimune bolesti (praktički znanstveno dokazano, čekaju se još neke potvrde)
  • Ljudi koji jedu biljnu hranu zdraviji su i dulje žive (znanstveno dokazano)

A mi gubimo vrijeme napadajući soju.

1 KOMENTAR

Ostavi odgovor