SHARE

Svjestan sam da većina ljudi ne bi nikad iznijela javno ovakve stvari o sebi, pogotovo jer je ovo priča u kojoj ispadam zaista nepromišljen i glup, ali eto, baš me briga. A i ako netko iz ovoga izvuče pouku i postane barem malo pametniji, ili mu se barem malo poboljša vjerojatnost da ne uleti u sličnu situaciju u životu, super. Bar neka korist od toga.

Sve je počelo relativno nevino, kako obično i počinju najgore zablude u životu. Cijeli život se borim s viškom kilograma i s poremećenom prehranom, pa sam u jednom trenutku naišao na ljude koji su mi rekli da je jedna od dobrih metoda za mršavljenje ta da se čovjek odrekne kruha, tjestenine i druge škrobaste hrane, a nastavi jesti samo povrće i proteine, odnosno, tada su za mene to još uvijek bili meso i riba.

Zvučalo je zdravorazumski, ali to je bilo u vrijeme prije raširene upotrebe interneta, pa sam pospremio negdje tu informaciju, i odustao od takvog prijedloga jer mi se činio nepraktičnim i suprotnim mojim prehrambenim navikama, koje mi se nije dalo mijenjati.

U međuvremenu se raširio i internet, imali smo ga već i kod kuće, pa sam prvi put čuo za dr. Atkinsa, američkog liječnika koji se proslavio osmislivši vrstu dijete u kojoj se drastično reduciraju ugljikohidrati, pa se tijelo tjera u ketozu – stanje u kojem se glukoza za mozak dobiva razgradnjom masnoća. Teorija je bila da će se tijelo na taj način natjerati da razgradi vlastite masnoće kako bi nahranilo mozak i mišiće – morate priznati da i ovo zvuči zdravorazumski. I tu sam informaciju pospremio negdje u primozak, te zaboravio na to.

Negjde tamo početkom 2007. sam se odlučio platiti 10 dolara i postati član tada najboljih foruma na internetu, onih na somethingawful.com.  To su zaista dobri forumi – moderacija je prilično striktna, a u kombinaciji s članarinom od 10 dolara, to zaista tjera idiote dalje od njih. Teme su šarolike, postoje podforumi za sve i svašta, književnost, film, hardver, softver, financije, sport, gastronomija, fitness… Ono što je najbolje, na svakom od podforuma postoje članovi koji su zaista stručni u svom području. Primjerice, prošlogodišnji najveći fantasy hit roman “City of Stairs” je napisao jedan redovni posjetitelj podforuma o književnosti. Na gastro podforumu se javlja niz profesionalnih kuhara, na softverskom forumu programeri koji rade za Google ili Microsoft i tako redom.

Kako sam se u to vrijeme dosta bavio trčanjem, uključio sam se u jednu raspravu na fitness forumu, u kojoj se netko žalio da mu nedostaje energije za trčanje. Predložio sam mu da pojača količinu ugljikohidrata u prehrani, i sugerirao nekoliko namirnica koje su dobre za to, zobene pahuljice, integralnu tjesteninu, voće.

Na to se javio moderator fitness foruma, za kojeg sam inače znao da je power lifter i vlasnik teretane u Texasu. Njegov je prijedlog bio suprotan – ne pojačavaj ugljikohidrate, uzmi masti – vrhnje, slaninu, mljeveno meso, ali ono u kojem ima više masnog tkiva nego mesa. S jedne strane, to me zbunilo jer je bilo protiv svega što sam do tada čuo o prehrani. S druge strane me zaintrigiralo, jer sam mislio da osoba koja iznosi te informacije zna o čemu priča.

Nije mi trebalo dugo da u podforumu o fitnessu pronađem temu o prehrani s niskom razinom ugljkohidrata. Odmah u prvom postu navodile su se neke studije prema kojima zasićene masne kiseline iz mesa i mliječnih proizvoda ne vode arterosklerozi i drugim oboljenjima kako se mislilo, nego ih čak i sprečavaju. Nisam niti čitao studije (da jesam, možda bih uočio da su tendenciozne i na premalom broju ispitanika da bi išta značile). Dobili su me odmah – imao sam opravdanje da žderem mesa, sira, jaja i vrhnja koliko god želim i pravim se da je to dobro za mene.

U međuvremenu, dečki su izbacili onaj Atkinsov postulat da se meso kombinira sa zelenim lisnatim povrćem. Većinu ih nije bilo više briga za to. Trebali ste vidjeti kako su izgledale fotografije namirnica nakon kupovine koje su stavljali pojedini članovi foruma. Brdo od nekoliko kilograma mljevenog mesa. Kante s po litrom kiselog vrhnja, jedna do druge. Bačvica maslaca od kikirikija (ali umjereno s njime, sadrži puno ugljikohidrata). Kolut sira. I psyllium. Zašto bismo imali normalnu probavu, kad je možemo ubiti do kraja i onda uzimati suplement da bismo mogli ići na WC?

I naravno, gomile i gomile slanine u svim oblicima – njemačkog specka, talijanske pancette, britanske sušene i američke dimljene…

Neki su nas pokušavali upozoriti, ali to se sve manje i manje toleriralo. Povremeno bi zabrinuti korisnici iz drugih podforuma imali mini “invazije” u temu o prehrani s niskom razinom ugljikohidrata, ali je reakcija moderatora bila sve žešća. S vremenom su počeli gasiti accounte onima koji su protestirali protiv takve prehrane, što je igra koja vas košta 10 dolara, pa su svi digli ruke od nas.

U svemu tome smo podržavali jedan drugoga i ohrabrivali se. Citirali one dvije studije i navodili koliko smo napredovali u treninzima. Funkcionirali smo kao pravi kult. Imali smo i svoja božanstva, pokojnog Atkinsa i moderatora power liftera. Nevjerojatno koliko čovjek može postati glup kad je sve što čuje jeka vlastitog glasa.

Osobno sam tonuo sve dublje i dublje. Za doručak sam jeo 5-6 jaja, koja sam pržio doslovno u četvrtini maslaca, da budu mekša i masnija. Za ručak sam jeo gomile mesa – svinjske filee opletene špekom, bolognese od mljevenog mesa bez špageta i slične užase. Za večeru gomile sira, tvrdog ili punomasnog svježeg s vrhnjem, konzervu za konzervom tunjevine. Tu i tamo neku prokulicu ili komadić brokule uz to.

Dečki su otišli i korak dalje. U jednom trenutku su otkrili da kad prže svoju slaninu, za njom u tavi ostaju velike količine masti. Počeli su skupljati tu svinjsku mast, i čuvati je u staklenkama. Onda se netko sjetio da se u njoj može pržiti kajgana. Pa su svi to počeli raditi.

Sljedeći korak je bio još gori. Netko je zaključio da je može ubaciti u blender i imati proteinski shake s okusom slanine. I to su počeli raditi. Doslovno su pili svinjski mast, jer su mislili da će od toga biti zdraviji, mršaviji i više fit. Razmislite o tome na trenutak – pijenje svinjske masti. Koliko moraš biti lud da bi povjerovao da je to zdravo?

Valjda negdje u tom trenutku je netko od administratora foruma tko je još bio pri zdravoj pameti otvorio našu temu i pročitao što se događa. Našem ludilu bližio se kraj, a nismo to ni znali.

Ukratko, taj pametni administrator je prvo pozvao unutra druge članove foruma da nas dobro izvrijeđaju.

Onda se javio jedan od osnivača kulta i rekao da je bio kod liječnika, gdje su mu otkrili da su mu trigliceridi i kolesterol toliko poremećeni, da mu krvna slika izgleda kao kod jako nezdravog starog čovjeka. Stavili su ga na Lipitor i druge lijekove. U tom trenutku je imao 22 godine.

Doznali smo i da naš vođa moderator, iako se sastoji od 120 kila mišića i kostiju, ne može pretrčati 50 metara u komadu. Njemu je oduzeta pozicija moderatora. Trajno je zabranjeno otvaranje novih tema o prehrani s niskom razinom ugljikohidrata. Na vrhu foruma je sada sticky koji ljudima preporuča raznovrsnu prehranu s puno voća i povrća.

A moja osobna priča je krenula suprotnim smjerom. Jednog dana sam rezao svinjski file i osjetio neopisivu tugu i gađenje. Bacio sam ga u smeće i nikad više nisam okusio meso životinje. Na sistematskom pregledu su mi pronašli sve osim vode u koljenu – tlak, šećer, trigliceride, povišen loši kolesterol, opasno nisku razinu zdravog kolesterola. U međuvremenu sam se odrekao i svih drugih životinjskih proizvoda i postao vegan. Zdravlje mi je puno bolje. Skinuo sam nekih 15-ak kilograma, iako nisam bio koncentriran na mršavljenje. Osjećam se fizički dobro, o mentalnom olakšanju zbog prestanka jedenja životinja da ne govorim.

Ostavi odgovor