SHARE

‘Što mislite, što bi se dogodilo da ne jedete ništa osim mesa – svih vrsta mesa – mliječnih proizvoda i jaja. Umrli bi, vjerojatno u roku od godinu dana. Što bi se dogodilo da jedete raznoliku vegansku ili vegetarijansku hranu, uključujući voće, povrće, grahorice, žitarice, orašaste plodove i sjemenke? Vjerojatno ćete biti puno zdraviji od većine ljudi danas.’*

Mnogi ljudi misle da je potrebno jesti meso i mliječne proizvode zbog proteina kojeg ima puno u mesu. To je stara zabluda. Neke biljke kao što su soja, grah, pšenica i mnoge druge sadrže veliku količinu proteina kao i meso. A usto, i gomilu raznih vitamina, kompleksnih ugljikohidrata i još mnogo toga što se inače ne može naći u mesu. Danas je dokazano da ljudima i ne treba toliko proteina, a ono što je zabrinjavajuće jest da su pronađene veze između konzumiranja prevelike količine životinjskih proteina i današnjih čestih bolesti.

Znanstvenici Milanskog univerziteta i bolnice Maggiore, dokazali su da proteini porijeklom iz povrća mogu držati kolestorol u krvi na niskoj razini. U svom izvještaju Britanskom medicinskom časopisu The Lancet, D.C.R. Sirtori je zaključio da ljudi skloni višku kolesterola u krvi koji je povezan s bolešću srca ‘mogu imati koristi od prehrane u kojoj proteine dobivaju samo od povrća.’

Dr. Paavo Airola, vodeći autoritet za prehranu i prirodnu biologiju, kaže: ‘Službena preporuka za potrebe proteina u ljudskoj prehrani se smanjila sa 150 g, koja je preporučena prije 20 god., do samo 45 g. Zašto? Zato što su pouzdana istraživanja, provedena po cijelome svijetu, pokazala da nam nije potrebno toliko proteina, i da je naša dnevna potreba za proteinima samo 30 do 45 g. Količine proteina iznad ove vrijednosti pokazale su se ne samo nekorisnima, nego i opasnima za tijelo, i može ih se povezati s bolestima kao što su rak i bolesti srca. Da bi se dostigla dnevna potreba od 45 g proteina, nije potrebno da se u prehrani nalazi meso; ta se količina može postići i 100% vegetarijanskom prehranom na bazi žitarica, voća, povrća i koštuničavog voća.’

Žitarice, mahunarke i koštuničavo voće koncentrirani su izvori proteina. Kikiriki i leća imaju, primjerice, više proteina od iste količine hamburgera, svinjetine ili goveđeg odreska.

Ipak, nutricionisti su do nedavno mislili da samo meso, jaja i mliječni proizvodi sadrže potpune proteine (koji sadrže 8 amino-kiselina koje ne proizvodi tijelo), i da su svi proteini porijeklom iz povrća nepotpuni (t.j. da u njima nedostaje jedna ili više gore navedenih amino-kiselina). Istraživanja provedena u Karolinskom institutu u Švedskoj i u Max Planck institutu u Njemačkoj su, međutim, pokazala da većina povrća, voća, sjemenki, koštuničavog voća i žitarica izvrsni izvori kompletnih proteina. U stvari, njihove proteine organizam lakše prihvaća nego proteine dobivene iz mesa, a njihovom potrošnjom se u tijelo ne uvode toksini. Skoro je nemoguće ne dobivati dovoljno proteina ako jedete dovoljno prirodne, nerafinirane hrane. Zapamtite, carstvo povrća je pravi izvor svih proteina. Vegetarijanci ih dobivaju ‘direktno’ umjesto iz druge ruke jedući životinje.

Uzimanje prevelike količine proteina čak smanjuje tjelesnu energiju. U nizu komparativnih testova za mjerenje izdržljivosti, provedenih od strane Dr. Irvinga Fishera s Yale-skog sveučilišta, vegetarijanci su pokazali dva puta bolje rezultate od onih koji jedu meso. Kada je Dr. Fisher smanjio proteinski unos u nevegetarijansku grupu za 20%, njihova je efikasnost porasla za 30%. Veliki broj drugih istraživanja pokazao je da pravilna vegetarijanska prehrana daje više energije nego meso. Studija, koju su proveli Dr. J. Iotekyo i V. Kipani na Briselskom sveučilištu, pokazala je da su vegetarijanci bili sposobni izvršavati fizičke testove dva do tri puta dulje nego mesojedi prije nego bi se umorili, kao i da su se vegetarijanci oporavljali od umora tri puta brže nego mesojedi.

Osim toga, treba naglasiti da ljudsko tijelo ne može absorbirati proteine već se oni moraju rastaviti na aminokiseline te tijelo uzima one koje treba i gradi proteine.

Postoje gomila proizvoda za nadomjestak mesa i mlijeka i mliječnih prerađevina, kao što je voće (sušeno, svježe, konzervirano, smrznuto, mljeveno, iscijeđeno), rižino mlijeko ili mlijeko od soje koje je izuzetno hranljivo i sadrži dosta proteina i još mnogo toga, zatim soja koja je poznata po tome što sadrži svih 8 najvažnijih aminokiselina koje su potrebne ljudskome organizmu, orašasti plodovi, sjemenke, mahunarke, žitarice, zeleno povrće, krumpir, rajčica, tjestenina i tako dalje, i tako dalje. Kinezi smatraju soju jednom od nekoliko svetih biljki. Što zapravo nije ni čudo, s obzirom da se od soje pravi meso, salama, hrenovke, kobasice, sir i mlijeko.

The British Medical Association: ‘…u Zapadnom svijetu nije bilo niti jednog slučaja bolesti zbog manjka bjelančevina, uzrokovanih vegetarijanskom ili veganskom prehranom!’

Ulja su isto važan sastojak zdrave prehrane i ona se mogu naći u sjemenkama i raznom voću i povrću. Zato je bolje izabrati razno voće i povrće nego meso i mliječne proizvode koji u sebi sadrže mnoštvo zasićenih masnoća odnosno kolesterola što je pravi otrov za ljudski organizam.

Željezo je odgovorno za zdravlje crvenih krvnih stanica koje prenose kisik po tijelu. Nedostatak željeza, poznat kao anemija, je jedan od najvećih prehrambenih problema današnjice.

Željezo se nalazi u mesu, ali ga ljudi puno teže absorbiraju pa stoga i liječnici preporučuju biljne izvore poput mahunarki, žitarica, sjemenki, cikle, lisnatog povrća – špinata, salate, blitve, sušenog voća i dr.

The British Medical Association: ‘Nedostatak željeza kod vegetarijanaca nije ništa veći nego kod nevegetarijanaca’.

*Odlomak iz knjige Kako postati, biti i ostati vegetarijanac ili vegan britanske autorice Juliet Gellatley

(Preneseno uz dopuštenje Prijatelja životinja)

Ostavi odgovor